Fortica, utvrda u Otočcu je pravi raritet jer spada u jednu od jedine dvije preostale pravilne trokutaste kule u Hrvatskoj, a u Europi ih je ostalo svega nekoliko. Petnaest postaja križnoga puta postavljenih na obronku Fortice, doprinos je ne samo religijskim sadržajima u ovom gradu, već za svakog posjetitelja predstavlja i osebujan umjetnički doživljaj. 

Otočka kiparska Kalvarija počinje u podnožju Fortice kompozicijom Presveto Trojstvo. Nastavlja se dalje sa petnaest kamenih stela, koje su postavljene od podnožja Fortice do kapelice Majke Božje Žalosne koja se nalazi gotovo pri samom vrhu brijega, oplemenjuje postojeću vizuru ovog prostora, vraćajući mu već pomalo zaboravljenu memoriju Kalvarije, kako je vjernički puk nazivao drugim imenom ovaj brežuljak.

Utvrdu Fortica gradili su Senjani s domaćim žiteljstvom 1619. godine, ojačavajući s tog istoimenoga brdašca grad Otočac, koji se nalazio na otoku usred rijeke Gacke, ali i sam Senj koji se branio na prostoru Gacke od osmanlijskih prodora.

Bila je to utvrda s tri kule, najvećom na istoku i dvije manje na zapadnoj strani, međusobno povezane zidinama debljine od 1.80 – 2 m. Građena je brzo sitnijim kamenom, očito za klesanje kamenih blokova nije bilo ni vremena ni novca. Unutra je bilo jako usko dvorište s cisternama u kojima se prikupljala voda. Fortica je služila za trajni boravak vojnika, kao spremište za streljivo i barut i kao spremište za hranu, s kuhinjama i spavaonicama.
Arheološka istraživanja otkrila su zidine svake od ovih kula i spojne zidove, a pronađen je i prag ulaznih vrata.

Ulaz u Forticu bio je na južnoj strani prema Otočcu. Ulazna vrata su bila visoko iznad zemlje pa se u vrijeme izgradnje Fortice unutra moglo ući samo ljestvama, a kasnije je sagrađen trijem sa stepenicama. Brežuljak Fortica u vrijeme vojnog korištenja bio je golo brdo, bez stabala jer su to nalagali razlozi obrane. Prvi zapovjednik Fortice bio je Andrija Kolaković. Fortica je napuštena u drugoj polovici 19. stoljeća kada se Otočac počeo sustavno razvijati kao urbana sredina. Sve važne vojne zgrade otočke pukovnije nalazile su se ispod Fortice. Utvrda je počela gubiti svoj značaj već početkom 19. st., o čemu govori podatak da je 1804. preuređena u barutanu. 1882. godine jak vjetar digao je i bacio na tlo krov s najšire kule tako da je osim nebrige i vrijeme doprinijelo propadanju Fortice.
Početkom 20. st. Fortica se pošumljava. Ljekarnik Častek na privatnom posjedu brežuljka dao je zasaditi češki bor. Nova šuma se lijepo razvijala do Drugoga svjetskog rata.

1941. godine Talijani koji su došli u Otočac, dali su posjeći stabla i tamo su smjestili svoju topovsku bitnicu.

Zanimljivo je spomenuti da je utvrda Fortica u obnovljenom i konzerviranom stanju sada jedini ostatak renesanse na području Otočca. Naime, prije renesanse gradile su se četvrtaste kule, puno rjeđe trokutaste, a u renesansi utvrde ili kašteli bivaju ojačani okruglim kulama.