Otočki graničari

hggz


Sve do 1746. godine postojao je ustroj Vojne granice čiji se začeci daju slijediti sve do 1469. kada je ugarsko-hrvatski kralj Andrija osnovao Senjsku kapetaniju koja je obuhvaćala Gacku (s Otočcem i Brinjem) i Primorjem od Senja do Rijeke. Po tom uzoru su u 16. st. osnivane i druge kapetanije diljem granice prema Turcima. Senjska kapetanija je zarana dobila naziv Primorska krajina (Maritima confinia).

Imala je velike i male kapetanije s obzirom na broj vojnika. Otočac i Senj su bili velike kapetanije. Kada su 1689. Turci konačno protjerani iz Krbave i Like došlo je do bitne promjene u ustroju Vojne granice. Oslobođene pokrajine Krbava i Lika (koja su po oslobođenju postale okruzi) su potpale 1712. pod Karlovački generalat. Sve dotada glavni razlog opstojanja tog specifičnog europskog vojničkog sustava je bila obrana. Od početka 18. st. obrana je, topljenjem turske sile, gotovo prestala postojati, a Vojna granica je pretvorena u najveću vojarnu koja je ikada u svijetu postojala, čak i do današnjeg dana.

Protezala se od Zrmanje pa sve do daleke Transilvanije u Rumunjskoj. Sada je glavni razlog njenog opstojanja bio u jeftinoj vojsci potrebitoj za ratovanje u interesu austrijskog dvora diljem Europe. Takav karakter će zadržati sve do 1878., odnosno do 1881. kada je Vojna granica bila i formalno sjedinjena s banskom Hrvatskom.

Ukidanjem Karlovačke i Primorske granice i dva okruga Krbave i Like, pod palicom grofa Hildburgshauzena su formirane četiri pješačke pukovnije i to: Otočka, Lička, Ogulinska i Slunjska te 8 husarskih (konjaničkih) satnija.

Otočka je pukovnija tada obuhvaćala Gacku i sjevernu polovicu Krbave, sve do turske granice prema Bosni. Sjedište pukovnije i stan pukovnika je bio u gradu Otočcu. Otočac je imao i ostale sadržaje u sudstvu i liječništvu, opskrbi hranom, u kažnjavanju i drugim sadržajima kao središnje mjesto. Na granici je obuhvaćala područje od Plitvica do Rudanovca. Južnije je bila Korenička satnija u sastavu Ličke pukovnije.

Otočka pukovnija je potrajala sve do ukidanja Vojne granice 1871. godine.

Odora Otočkih graničara (prema crtežu iz 1756. godine): crveni kaput, crvene hlače i crveni teležak. Visoka kapa bila je crna, kao i čizme do pol lista. Košulja je bila plava. Bogati ukrasi i vrpce su zlatne i plave boje sa bijelim prekoramenim pojasom kao znakom raspoznavanja postrojbe u ratnom metežu. Zanimljivo je da su graničari na spomenutom crtežu prikazani s pletenicama koje su spletene iz sljepoočnice i slobodno padaju ispred ušiju. Pletenice su bile duge negdje do ruba brade, odnosno početka vrata. Nositi pletenice nije bila naredba, već graničarska tradicija iz prastarih vremena graničarskog života na ovim prostorima.

Naporom Grada Otočca, nekadašnjeg središta Otočke pukovnije, sašivene su replike opisanih odora. Poštivao se svaki detalj, od boje, kroja, svakog ukrasa. Jedino se namjerno odstupilo od znaka na kapi koji je ostao neraspoznatljiv i sasvim uspješno je zamijenjen sadašnjim grbom Otočca.

 

Ova postrojba je nazvana "Otočki graničar", držeći da je ovaj naziv najprimjereniji s obzirom na slavnu Otočku pukovniju. Pod Otočkim graničarom se misli na tradiciju Ottochanera koja se u ono vrijeme protezala od mora do Zavalja (reklo bi se danas: od Grada Senja, Grada Otočca, Općine Vrhovine, Općine Perušić i Općine Plitvička Jezera).

 

newsletter

 

Primajte svakodnevne novosti i obavijesti putem email-a.