Image

RIBOGOJILIŠTE GACKA

Radno vrijeme ribnjaka je od 07:00-15:00 h radnim danom, maloprodaja ribe iz vlastite proizvodnje.

Ribnjak - ribogojilište „Gacka“ u mjestu Sinac radi pod okriljem tvrtke Leko d.o.o. Ustrojeno je kao punosistemski ribnjak zatvorenog tipa, sa vlastitom proizvodnjom mlađa udomaćene kalifornijske pastrve i autohtone potočne pastrve, te proizvodnjom navedenih ribljih vrsta svih dobnih kategorija namijenjenih poribljavanju prirodnih vodotoka i športsko-ribolovnih objekata, uključujući i proizvodnju konzumne ribe.

Proizvodnja ribe na ovom ribogojilištu ima neprekinutu tradiciju od tri desetljeća.

Na ribogojilištu se također nalazi i objekt za preradu ribe i proizvodnju širokog asortimana obrađenih i prerađenih ribljih proizvoda.

Iz asortimana možemo izdvojiti konzumnu kalifornijsku, salmoniranu i autohtonu potočnu pastrvu, filete prethodno navedenih, hladno dimljeni filet gacke pastrve, te kao delicije kavijar i paštetu, također od gacke pastrve.

Ribogojilište Gacka

LEKO d.o.o.

Sinac BB

53220 Otočac

Tel. 053/787-797

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

KUU Gacka

Ličko Lešće smjestilo se na lijevoj obali rijeke Gacke, uz cestu od Otočca prema Gospiću, a kroz njega prolazi i željeznička pruga. Lešće je selo smješteno u Gackoj dolini, između obronaka Kapele i Velebita, okružen planinskim lancem s triju strana. Tragovi života potječu već iz mezolitika, a u nalazištu Pećini pronađeni su ostaci koji datiraju još iz razdoblja od 10000 do 4000 godine prije Krista. Pougljeni ostaci brojnih životinjskih kostiju i kostiju s jasnim tragovima kamenog oruđa govore o nositeljima mezolitske materijalne kulture. U Lešću žive Japodi u kasno brončano doba o čemu svjedoče pronađeni ostaci keramike u Pećini. Lešće je naseljeno u rimsko i starohrvatsko doba. Iz rimskog razdoblja potječu dvije vapnenačke baze s tekstovima ispisanim u čast carevima Žaugustu i Trajanu. U Pećini izvire bistri i čisti potok Kostelka (Tepli potok), te nekoliko manjih potoka pogodnih za ribolov.


U središtu je sela barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice (u narodu poznatije kao sv. Lozarija) iz 1700.g., koja je obnovljena 1786. Crkva ima rokoko oltare, propovjedaonicu, krstionicu i sačuvano staro liturgijsko posuđe. U gornjem je Lešću crkvica sv. Franje iz 1721. godine, u čije je zidove ugrađeno kamenje s ruševina rimskog Arupiuma, a na kojima se mogu čitati fragmenti latinskih tekstova.

Dolaskom Hrvata na ove prostore naseljavaju i Ličko Lešće gdje žive i dan danas. Hrvati su sa sobom donijeli svoju kulturu i običaje. Kulturni život bio je jako izražen među stanovništvom. Ne postoje pisani tragovi o kulturnom životu seljana koji bi mogli svjedočiti o običajima pjevanja sviranja i plesanja.

Organizirana skupina kulturnog življenja javlja se 1928 .godine pod okriljem "Seljačke sloge" Ličko Lešće.

Osniva se tamburaško folklorna sekcija "Javor". Inicijativu za osnivanje ovog društva daje Delko Bogdanić sin Ilije Bogdanića, jedan od najvećih poduzetnika u Lici. Za potrebe tamburaške sekcije obitelj Bogdanić kupuje sve potrebne tamburaške instrumente. Mlade tamburaše tamburanju podučava sam Delko Bogdanić i uskoro od vrlo talentiranih mladih ljudi koji su radili na pilani u Lešću, vlasništva obitelji Bogdanić, nastaje vrlo dobar tamburaški i pjevački sastav. Tu se ističu: Frane Marić ( Đukan), Mate Vašarević (Mrka, Golubica kao pjevač), Mate Vašarević (Šajan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Dragan Ostović (Babić), Stjepan Ostović Draganov brat, Marko Babić (Markus), Frane Kovačić (Dancik), Nikola Dujmović (Knez), Joso Ladišić (Šnjapar) te Stjepan Orešković (Stipurina kao pjevač).

Prve javne nastupe ostvaruju u Ličkom Lešću, Sincu i drugim selima općine Sinac, a kasnije na prostoru općine Otočac, Perušića, Gospića i Senja. Sudjeluju na smotri folklornog stvaralaštva u Zagrebu. Na smotri folklora u Zagrebu naročito se svojim pjevanjem i pojavom kršnog gorštaka Ličana ističe Stjepan Orešković (Stipurina). Slika ovog junaka iz Ličkog Lešća godinama izlazi na naslovnici Kulturne baštine hrvatskog naroda, novinama koje se tiskaju u Zagrebu. Ispod slike je pisalo Mane s Popine, što nije bila istina, jer to je vrijeme diktature Kralja Aleksandra pa nije bilo poželjno u novinama naći ime Stjepana Oreškovića iz L. Lešća.

Seljačka sloga 1936. godine sagrađuje dom u Vrilu gdje se stvaraju još kvalitetniji uvjeti za rad ove dvije sekcije, a nakon što je Perica Pleša, trgovac sagradio zgradu (današnja pošta) u kojoj je otvorio trgovinu i nakon nekoliko godina zbog dugova propao, zgrada se našla na javnoj dražbi pa ju je kupila Seljačka sloga u kojoj se dalje odvijao kulturni život sela Lešća. Rad "Javora" trajao je sve do drugog svjetskog rata. Gotovo svi članovi ovog društva radili su kod Ilije Bogdanića, tako da je njegov sin Delko mogao radnike uzeti s posla, platiti im dnevnicu za interese "Javora" i promicati kulturu sela Lešća u drugim krajevima Hrvatske. To vrijeme tridesetih godina je vrijeme nacionalnog buđenja hrvatskog naroda pod vodstvom dr. Vlatka Mačeka što je u konačnici rezultiralo dogovorom Cvetković- Maček čime je stvorena Banovina Hrvatska.

Nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme kojeg je u Lešću zamrlo tamburanje i drugi vidovi kulturnog života učitelji Milan i Mandica Sabljak pokreću nanovo kulturni život. Okupljaju omladinu u folklornu i dramsku sekciju. Probe se održavaju u školi pokraj crkve. Ubrzo im se pridružuju tamburaši Franjo Marić (Đukan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Stjepan Kolak ( Žiža), Dane Kovačić (Trapan), Dragan Ostović i drugi. Uvježbavaju se kola i tamburaško pjevanje kao i pjevanje u muškoj klapi. Vrše se pripreme za prvu smotru folklora u Zagrebu 1947. godine. Kulturna skupina pod vodstvom Stjepana Kolaka (Kekljin) kreće na smotru folklora u Zagreb.

Od muške pjevačke skupine istaknuti su pjevači Franjo Orešković ( Stipurina), Stjepan Orešković Ličko kolo - KUU Gacka - Ličko Lešće(Stipurina), Dane Kovačić (Trapan), Jure Marković (Bracan), Milan Jakšić (Jovan), Ivan Jakšić. Stjepan Orešković (Stipurina). Na smotri folklora u Zagrebu izvode pjesmu "Oj Livado zelena bujado", a Dane Kovačić (Trapan) pjeva pjesmu "Čuvam ovce i sjedim u ladu i studiram za koga da me dadu" Folklorna skupina odigrala je ličko kolo a tamburaši su zasvirali "Junak sam iz Like ja" U folklornoj sekciji istaknute su bile: Manda Kolak (Rođina), Francika Kolak, Kata Kolak, Mandica Orešković, Luca Orešković. Stvaranjem seljačkih radnih zadruga u Jugoslaviji započinje projekt izgradnje zadružnih domova po selima. Tako je i u Ličkom Lešću sagrađen dom potkraj 1949 godine. Gradnjom doma stvaraju se uvjeti za još bolji procvat kulturnog života u selu, kojeg u to vrijeme uistinu nije nedostajalo.

Odlaskom učitelja Milana Sabljaka iz Lešća u Zagreb nastaje i vakum kulturnog djelovanja, ali nekolicina mlađih entuzijasta kao što su Dane Orešković (Tomac), Tomo Orešković (Tomac), Milan Kolak (Nanika), Ivan Marić (Miloš) i još nekih ipak se organiziraju plesovi nedjeljom u Domu u Ličkom Lešću. Ta skupina nije organizirana, već to rade samoinicijativno, sve do dolaska Stevice Uzelca za upravitelja škole i Mandice Šerić, koji podučava učenike u sviranju i igranju ličkih kola. Pod rukovodstvom Mandice Šerić učenici iz Ličkog Lešća sudjeluju na smotri (Slet) u Otočcu koja se odigravala na nogometnom igralištu. U Domu kulture Narodno sveučilište učenici osnovne škole iz Ličkog Lešća nastupaju s kolom "Ej mati, mati".

Početkom šezdesetih godina u Lešće dolazi Željko Pavelić (Buban) učitelj iz Otočca. On odmah podučava učenike tamburanju i osniva veliki tamburaški sastav sastavljen od učenika. Iz ovog sastava izraslo je nekoliko vrlo značajnih tamburaša koji su njegovali tamburanje sve do osnutka KUD-a Ružica Brkljačić. Pod Vodstvom Stevice Uzelca i Mandice Šerić djeluje dramska sekcija.. Uz dramsku sekciju djeluje folklor i tamburaška sekcija. Oni uvježbavaju dramsku predstavu "Klupko" Pere Budaka i s tom predstavom uz folklornu sekciju i tamburaše ostvaruju niz zapaženih nastupa.U dramskoj sekciji istaknuli su se svojom glumom: Manda Kolak Ćuić, Stjepan Kolak, Nikola Bodlović (Režo), Katica Uzelac (učiteljica), Ankica Vukmanić (učitelj). Nastupaju u Lešću u prigodi svih većih Državnih praznika (1. maj, Dan Republike, Nova godina, Dan žena). Nastupaju u Donjem Kosinju Švici i Sincu. Potkraj šezdesetih godina dolazi do zamiranja svakog kulturnog djelovanja u selu. Ponešto se održava u školi i to zahvaljujući Mandici Šerić. 1972. nakon što je obnovljen Dom u Lešću odvija se akcija Saveza izviđača Hrvatske "Ništa nas ne smije iznenaditi" u selu. Tom prigodom Branko Ćuić, Živko Marić, Joso Marić, Dane Čop, Tomo Kolak, i Tomo Grčević s još nekoliko entuzijasta prikupljaju po selu preživjele tambure i organiziraju plesne večeri uz tambure. Od zarađenog novca kupuju tambure kod obrta "Stjepan Gilg" u Sisku. Rad tamburaša vraća novu nadu u oživljavanje kulturnog života u selu. Posijano je novo sjeme koje Joso Marić (Đukan) održava sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić".

U svim vremenskim razdobljima koji su bili neaktivni, samo neki entuzijasti sviraju po prelima čijanama i tako se tradicija održavala. Nakon drugog svjetskog rata pa sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić" kulturni život odvija se pod pokroviteljstvom osnovne škole. Učitelji imaju vrlo zapaženu ulogu u tome jer su oni pokretači svih aktivnosti kulturnog života. Omladina sela Lešća preko svoje organizacije Saveza omladine također sudjeluje u javnom i kulturnom životu. Iako ponekad prilično neaktivna, Omladinska organizacija ipak je znatno doprinosila očuvanju tradicije baštine kulturnog života u selu. 1980. godine javlja se potreba organiziranja jednog KUD-a u selu. To je učinjeno 20. travnja 1980. godine u prostorijama osnovne škole u Ličkom Lešću. Okuplja se grupa entuzijasta koja je bila inicijativni odbor za osnivanje KUD-a. Na dan 20. travnja 1980. okupili su se sljedeći seljani radi osnutka KUD-a: Mićo Orlović, Dragan Orešković (Paja), Dragan Orešković (Belaš), Luka Orešković, Dane Čop, Tomislav Madžar, Tomislav Jergović (Trumba), Franjo(Mićo) Rupčić, Orešković Ivan (Buco). Na osnivačkoj Skupštini za prvog predsjednika izabran je Dragan Orešković (Paja), za tajnika Tomislav Madžar te za blagajnika Branko Vašarević. Okupljaju se u selu svi koji su znali svirati tambure i svi oni muškarci i žene koje su dobro pjevali. Uvježbavaju se pjesme u prostorijama Osnovne škole s kojim će KUD krenuti u prezentaciju narodnih običaja širom Like i drugih krajeva Hrvatske, kao i u inozemstvo gdje priređuju nastupe za naše radnike na privremenom radu. Od tamburaša okupljaju se: Frane Marić (Đukan), Joso Marić, Mate Kolak (Žiža), Dragan Orešković (Belaš), Tomislav Jergović (Trumba), Mile Polić, Tomo Kolak (Žiža), Mile Vuić, Dane Čop, Jurica Ostović, Ivan Orešković (Šinđa), Josip Žanić (Čiko), Biserka Tonković, Nevenka Bobinac, Ružica Marić Mandica Šerić, Ana Čop, Nada kraljić, Ivan Orešković (Buco), Milan Jakšić, Milan Orešković Drago Adamović, Josip Žanić (Čikin), Anka Kolak (Žižina), Jadranka Gomerčić, Janja Kraljić Franjo Rubčić, Nikola Kraljić, Tomica Kraljić, Ankica Dujmović (Vidova).

1982. godine snima se prva ploča s izvornim pjesmama koje se pjevaju u Ličkom Lešću. 1984. izdaje se i druga kazeta s pjesmama. KUD nastupa u dva puta Švicarskoj, Otočcu, Gospiću, Pašmanu, Ogulinu i drugim mjestima.. 1986. snimljena je emisija za Televiziju Zagreb: "Lički divani" na kojoj je sudjelovao i KUD. 1986. godine snimljena je prva video kazeta na kojoj je prikazana čijana, pjesme "Oj livado zelena bujado", "Oj medvjede gorska životinjo" i druge. Iste godine nastupa KUD u televizijskoj emisiji "Oj slobodo bistra vodo". Dragan Belaš osniva školu tamburanja i okuplja mlađi naraštaj školske dobi i obučava ih u sviranju tambura. 1994. godine Mato Čop direktor "Industrogradnje" iz Zagreba obnavlja Dom u Vrilu kojeg je sagradila Seljačka sloga 1936. godine. Nakon obnove Doma on postaje vlasništvo KUD-a. Dom u centru Lešća iz neobjašnjivih razloga uknjižen je na Poljoprivrednu zadrugu u Otočcu. Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća Poljoprivredna zadruga iz Otočca doživljava sudbinu kao i sve druge proizvodne tvornice na prostoru grada Otočca i biva likvidirana. Dom su gradili sami seljani dobrovoljnim radom i skupljenim prilozima mještana.


Zahvaljujući Mati Čopu obnovljeni Dom u Vrilu omogućava mještanima i KUD-u da imaju svoje prostorije gdje se mogu nesmetano okupljati. Inače Mate Čop, od osnutka KUD-a 1980. godine glavni je sponzor svih većih nastupa, snimanja ploča i video kazeta. Mato Čop do kraja života bio je počasni predsjednik KUD-a. U vrijeme Domovinskog rata aktivnosti KUD-a su zamrle jer su se članovi KUD-a aktivno uključili u obranu sela i ostalih krajeva Hrvatske. 1994. godine ponovno se okupljaju članovi Kuda i započinju nanovo rad. Na sjednici Skupštine KUD mijenja ime iz KUD "Ružica Brkljačić" u novo ime Kulturno umjetnička udruga "Gacka" Ličko Lešće. Za predsjednika su izabrani Franjo Rubčić, Milan Matasić (Prća), Ivan Orešković (Šinđa), Darko Orešković (Mićanov), Tomo Jagodić (Tule), Julica Banić (Brižanova), Tomislav Jergović (Trumba), Tomo Jagodić (Tule) dva mandata te Đurđa Orešković od 2009. godine.

Nakon uvježbavanja repertoara KUD nastupa na: Županijska smotra Folklora u Otočcu, Dani kruha u Gospiću, Karmenica u Kuterevu te Vinkovačke jeseni dva puta, Smotra folklora u Zagrebu 1998. godine, Međužupanijska smotra folklora u Gradišci, Ličke Večeri u Slavonskom Brodu 1997., ´98., ´99., 2000. u Slavonskom Brodu "Prošarica", 2003. i 2006. u Slavonskom Brodu, Grupno klapsko pjevanje za muške u Ivanić Gradu, nastupi u Otočcu prigodom Dana Grada, Perušić manifestacija "Ide jesen, ide ličko prelo", Ostrovački Lišani, Šibenik, Mirlović Zagora, Jalžabet "Šljingani dani", u Švicarskoj dva puta, Stuttgartu, KUD nastupa u Ličkom Lešću u prigodi crkvenih blagdana na svečanim euharistijskim misama i u Sincu.

Tomo Jagodić -Tule pokrenuo je inicijativu putem Ministarstva kulture , za zaštitu kulturne nematerijalne baštine u pjevanju ojkanja i rozganja . Ministarstvo je poslalo prijedlog UNESCU, koji biva prihvaćen i KUU Gacka dobiva Povelju o zaštiti kulturne baštine (Oj medvjede gorska životinjo). Tadašnj Predsjednica vlade gđa Jadranka Kosor 20. veljače 2011. uručila je Povelju Tomi Jagodiću- Tuli.

Ova povijest napisana je po sjećanju djece najstarijih kojih više nema među živima, po sjećanju autora na osnovi priče tih ljudi, kao i na osnovi sjećanja pojedinih članova KUD-a. Svi koji pročitaju ovaj tekst, a nešto znaju po pričanju svojih rođaka, očeva, djedova ili susjeda mogu svoje primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog teksta dostaviti na e-mail Društva slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije ili na adresu KUD-a Gacka u Ličkom Lešću. Nakon prikupljanja dodatnih podataka nastojat će se napisati knjiga o radu KUD-a što bi bilo po prvi puta da se pojavi jedna knjiga o Ličkom Lešću koju su sami lešćarani napisali.

Adresa: KUU "Gacka"
53224 Ličko Lešće
Hrvatska

Predsjednik: Ivan Marković 098 302 037

IBAN-HR 30 2402006 1100132554
Žiro-račun: 2402006-1100132554

OPG-ovi u Otočcu

OPG BOGDANIĆ

Luka 2, Otočac

099-597-3968

Prerađevine od voća ( pekmezi, sokovi, džemovi)


 

OPG MARINIĆ 

Ivana Mažuranića 10, Otočac

med -053-773-191


 

OPG BRONZOVIĆ MARINKO 

Prozor 58

091 561 0291

med


 

OPG MILE PLIŠIĆ 

Otočac, Bartola Kašića 10

053-773-522; 098-445-350

med


 

OPG SEKULA 

Otočac, Prozor 38a

Dinko:099/215-5045; Lucija:099/656-9439

kupine i maline


 

OPG BUTINA

Kuterevo 21a

053-799-607

Drvenina  

 

KUD Lipa

KUD "Lipa" Sinac nastao je iz Tamburaškog orkestra "Lipa" Sinac koji je osnovan 1923. godine dakle, prije osamdeset i pet (85) godina. Prema našim izvorima time je najstarije takvo društvo na području Ličko-senjske županije, a i domovine nam Hrvatske. Kontinuirano je radilo na širenju glazbene kulture, usmene i ine baštine Sinca, Gacke doline, Like i Domovine nam Hrvatske.

Djelomično je mirovalo za vrijeme Domovinskog rata u kojem su kao branitelji svojih ognjišta sudjelovali i članovi ovog Društva. Danas Društvo nastavlja suvremenijim metodama ostvarivati davnodane ciljeve pomaganja kulturnim institucijama područja na kojem žive i djeluju, sačuvati duhovnu baštinu žive riječi najstarijih žitelja, kao i materijalna blaga ovog kraja, od zaborava i izumiranja. Edukacija je bitna značajka u otkrivanju spoznaje o biti i značaju hrvatskoga jezika, a posebice lokalnoga, izvornog govora, SINČERANSKE ČAKAVICE kojom i danas žitelji Sinca govore. Trenutno dvije trećine (2/3) članova čine mladi ljudi do dvadeset (20) godina koji revno nadopunjuju svoj školski odgoj i obrazovanje učeći iscrpnije svoju hrvatsku povijest posijanu na ovim kamenozelenim vrletima vodne ljepotice Gacke.Svojim brojnim javnim nastupima u Hrvatskoj i izvan nje zapravo su poslanici koji oplemenjuju i siju našu kulturnu baštinu na plodna tla klasične europske kulture.Sa Društvom rade stručno i visoko obrazovani ljudi koji stečeno znanje i i dugogodišnje iskustvo prenose nanove članove.

Tamurašku sekciju koju čine Mješoviti tamburaški orkestar i Folklorni tamburaški sastav vodi g. Tomislav Bogdanić . Od malena po sluhu je učio sviranje pamteći zvuk tambure kada je svirati ist bilo prestiž i samo najbolji mogli su pomalo zasvirati iz prikrajka da dokažu i zasluže svoje mjesto među majstorima. Danas svira sve žičane instrumente uključujući i samicu.

Pjevački zbor radi pod ravnanjem gđe. Branke Bernardi. G. Bernardi profesorica je glazbene kulture. Uz korištenje usmene predaje i ponekih glazbenih zabilješki na nosačima zvuka rekonstruira čim izvornije varijante starih napjeva i pjesama kombinirajući akapelu i tamburašku pratnju kao i zvuk samica uz pjevanje vođa i počimaljki te pjevačkog zbora. Cjelokupan rad bilježi se i notom, zvukom i slikom s ciljem očuvanja izvorne melodije za potomstvo koje odrasta  u ovom raju polja, šume i vode okupane snijegom, kišom, suncem i dobrodošlicom kršnih, mirnih, stasitih, ponositih, pobožnih, ali i tvrdo inatljivih Sinčeranki i Sinčerana.

Folklornu i dramsku sekciju vodi gđica. Jasna Ilić, apsolventica hrvatskog jezik i književnosti te nauke o govoru. Poprilično znanje stečeno edukacijom teoretski i praktično na terenu nastoji u što većoj i čišćoj mjeri preslikati u govorenoj i pjevanoj riječi, u koraku kola, u pletenici kose, u vezu, pletenju i tkanju, u osmijehu i pogledu na svakog člana KUD-a "Lipe". Razviti ljubav i svijest o jeziku, govorenom i pisanom, o povijesti kraja i domovine, o svakom članu životne zajednice koji ima svoje bitno mjesto u životnom lancu.

Sve o Kulturno umjetničkom Društvu "Lipa" Sinac na: www.kud-lipa-sinac.hr

Sirane u Otočcu

SIRANA RUNOLIST

Špilnički odvojak 5, 53220 Otočac

Tel +385 53 771 177,

Web: www.sirana-runolist.com.hr

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


 

SIRANA EKO GACKA

M. Krleže 21. 53220 Otočac

Tel./Fax. 053 / 772 581 Mob. 098 / 768 220

Web: www.sirana-ekogacka.hr

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Vrila Gacke

Na Gacki i njenim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeća oko šezdeset mlinica, a danas ih tek nekoliko na vrilima u Sincu još obavlja svoju prastaru funkciju meljave koristeći pogonsku snagu ove rijeke. Trajući u ravnoteži i dosluhu između čovjeka i prirode, kao objektivizacija njihovog sklada i suradnje, čuvaju one ovdje sjećanje na jedan od starih, izumrlih obrta.

Mlinski kamenovi na sinačkim skelama kloparali su neprekidno, uz huk i šum vode, i danju i noću, preko cijele godine. Najviše od vršidbe do kraja jeseni, a za velikih povodnji ili niskih vodostaja rijeke Like, ovamo u meljavu putovalo se satima iz udaljenih krajeva Krbave i Like. Dovozilo se žito na volovskim kolima ili samaricama, a zimi saonicama kad konjska zaprega još bila je rijetkost. Sve vrvjelo je od pokreta, od života i ljudi; na skelu dolazilo je dnevno i red na meljavu čekalo je i po dvadesetak vozova. Skoro nestvarno u slici ovog, od mlinarenja nekad imućnog, danas izumirućeg sela. Mlinarenje svojim autohtonim, stoljetnim iskustvom održavalo se ne samo kao način gospodarenja; uz mlinove razmjenjivala su se znanja i iskustva, učvršćivale su se veze i prijateljstva, razvijala se komunikacija uz puno šala i smijeha.

Jer na meljavu trebalo je čekati, pa su dovozeći žito, seljaci sobom donosili hranu i sijeno za blago. Ako je trebalo čekati dulje, a na red se ponekad čekalo i po dva-tri dana, mlinar se brinuo za njihov boravak, skrbeći za njih hranu i smještaj. Trebao je namiriti sijenom njihovo blago i dovoljno kruha ispeći dnevno. Do svog ugleda trebao je držati, paziti na žito, da se uvijek melje fino. Bilo je i mlinara kojima je bilo važno samo da se mlin okreće kako bi meljava brzo bila gotova i kako bi u naplati usluge ubrali više ujma. Pa se i mlinarenje činilo izvorom lake zarade i sigurnog prihoda Ali mlinsko kamenje trebalo je održavati. Svakih nekoliko dana, ovisno o količini meljave, trebalo ga je izvaliti i klepanjem naoštriti, a samo vještiji mlinari znali su kamen isklesati, složiti ga u kružni kalup od dasaka i zaliti smolom, pa kad se ona stvrdne, zakovati ga limenim obručima.

Imala je mlinica i po nekoliko suvlasnika koji su po dogovorenom rasporedu imali pravo na zaradu od samo jednog mlinskog kamena. Oni su "držali rede", a pravo na red dobivalo se nasljeđivanjem i darivanjem ili se stjecalo kupnjom vlasničkog udjela. Čak su ga i djevojke dobivale kao miraz.

Danas, na početku novog stoljeća, na vrilima Gacke mlinice još odolijevaju kao ostaci narodnog graditeljstva, uz  klopot mlina.

Dođite, doživite i osluhnite stoljetni mir starih vodenica individualno ili organizirano u grupi. Za posjet, razgledavanje i pokazivanje mljevenja žitarica, stupanja sukna i valjanja biljaca preporučamo direktnu najavu:

mlinar: Jure Majer; tel: 099 831 4381

mlinar: Jure Kolaković; tel: 099-571-6940

KUD Dangubice Kuterevo

08.10.2011.godine. osnovano je sa željom da sačuva tradiciju i običaje, pjesme i plesove  svoga sela Kutereva i cijele Like. Ono što žele sačuvati od zaborava je sviranje tamburice-dangubice ili kako ju zovu još kuterevke  i izvorni govor svoga sela. Ime su dobili po Kuterevskoj tamburici zvanoj kuterevki ili dangubuci koja je izvorni instrument sela Kutereva i koja se još uvijek izrađuje u Kuterevu kod obitelji Šporčić, u kud-u djeluju oko 50 članova različitoga uzrasta. U KUD-u djeluje više sekcija kao što se Dangubaška skupina,dramska,folklorna..

Nastupali smo po raznim smotrama i priredbama: "Kuterevska veče" u Zagrebu , 14. I 15. Smotri Ličko-senjske županije u Otočcu, na svetkovini sv. Ilije u Sincu, 11.Međunarodnoj smotri izvornog folklora pod nazivom "Stara je skrinja otvorena" u Muću te na 47. Vinkovačkim jesenima, 5. Večeri pisme folklora i starih običaja u Zemuniku, na 9. Angelskim folklornim susretima u Viduševcu i monogim priredbama i manifestacijama..

Žiro račun: HR9524020061100621989

Voditelj društva je : Matej Šporčić; podpredsjednik: Mandica Marinić, tajnik: Lucija Šporčić i blagajnik  Mirjana Malčić.

Kontaktirati nas možete na broj mob: 099 590 7787

Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

facebook stranica: KUD "Dangubice" Kuterevo

Velebitsko utočište za mlade medvjede

Selo Kuterevo smješteno je uz sjeveroistočnu padinu Velebita, na samoj granici Parka prirode Velebit. Stanovnici Kutereva se uz šumarstvo još uvijek bave starim zanatom - drvodjelstvom. Kuterevo se nalazi blizu ceste Senj - Otočac - Plitvice, a cesta Otočac - Krasno - Sv. Juraj prolazi zapadnim rubom Kuterevske kotline.

Zbog zemljopisnog položaja uz područje gusto napučenih medvjeđih staništa Sjevernog Velebita, u Kuterevu je osnovano prvo Utočište za mlade medvjediće u Hrvatskoj, kao novi dom za mlade, napuštene medvjediće.

Projekt utočišta za mlade medvjede (popularno ime: Velebitski medo) inicirao je Hrvatski centar "Znanje za okoliš", a na terenu projekt provodi Velebitska udruga Kuterevo - VUK. Osnovni cilj projekta je izgradnja i uspostava prvog hrvatskog Utočišta za mlade medvjede, kako bi se učinkovito pomoglo u zaštiti životinjske vrste smeđeg medvjeda, a kroz edukaciju lokalnog stanovništva i posjetitelja Utočišta doprinijelo jačanju svijesti o posebno vrijednoj bio-raznolikosti i potrebi njenog očuvanja na ovom području Parka prirode Velebit.

U Kuterevskom Utočištu radi tim prijatelja prirode, koji je sačinjen od stručnjaka na polju biologije i ekologije, ali i laika dobrovoljaca, koji motive traže u velikoj ljubavi prema medvjedima. Svi se oni nesebično i s puno truda brinu o medvjeđim stanovnicima Kutereva, u želji da medvjedićima osiguraju ne samo sigurniju budućnost, nego i životne uvjete koji su najbliži prirodnim.

Velebitsko utočište za mlade medvjede u Kuterevu imati će namjenu i kao dio centra za posjetitelje te kao atraktivna točka za promociju Parka prirode Velebit.

Prvi stanovnici Utočišta: medvjeđi par Mrnjo Brundo i Janja Zora.

Svoj posjet Utočištu možete najaviti na:
fax: 053 799 600
tel. 053 799 222
mob. 091 583 54 12
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Koordinator aktivnosti: Ivan Crnković - Pavenka
Voditelj projekta: dr. Vladimir Lay
Stručni pratitelj: prof.dr. Đuro Huber

 

Slika: http://www.kuterevo-medvjedi.org/hr/index.php?option=com_content&view=article&id=76&Itemid=69&lang=hr

 

FD Otočac

Folklorno društvo "Otočac" osnovano je odlukom Upravnog vijeća 15. rujna 1998. godine pod nazivom Folklorno društvo "Gacka dolina", a u današnji naziv preimenovano je 2000. godine. Okuplja oko 70 članova svih uzrasta i to u tamburaškoj, izvornoj, folklornoj i dječjoj sekciji. Njeguju čakavski dijalekt, narodne običaje i plesove Gacke te drugih hrvatskih krajeva.

Uspješnost svog rada potvrdili su nizom nastupa u zemlji i inozemstvu. Sudjelovali su na brojnim smotrama folklora, prigodnim manifestacijama i cjelovečernjim kulturnim programima, a bilježe i sudjelovanje na snimanju dokumentarnih filmova o tradicijskoj baštini te u serijalu "Lijepom našom". Folklorno društvo "Otočac" snimilo je i nosač zvuka pod nazivom "Rijeka Gacko, ti si naša dika."

Voditeljica Folklornog društva Otočac: Vera Dasović
Mob: 098 948 0481
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda

Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda, Otočac je osnovan 2006. godine u Otočcu. Osnivači Centra su Grad Otočac, Hrvatska gospodarska komora, Institut Ruđer Bošković i Gacka d.o.o. Centar ima status samostalne udruge pravnih osoba.

Djelatnost:

  • znanstveno i stručno istraživanje autohtonih vrsta riba i rakova krških voda posebice njihova genskog profila te njihov mrijest
  • uzgoj mlađi za poribljavanje krških voda
  • izrada projekata i programa komercijalnog uzgoja autoh. vrsta riba i rakova krških voda
  • stvaranje robnih marki

Centar ima Vijeće koje je glavni upravni organ, a voditelj Centra je odgovoran Vijeću centra. Svaki od osnivača ima po jednog člana u Vijeću Centra. Međusobno odnosi te prava i obveze pojedinog osnivača urediti će se organizacijskim planom. Marketing planom će se kroz marketing mix (proizvodnja, cijena, distribucija i promocija) odrediti način promocije centra i nastup na tržištu.

Projekt se pripremao tri mjeseca za EU natječaj Phare 2005 BRI. Aplikant projekta je Grad Otočac sa partnerima: HGK ŽK Otočac, Gacka d.o.o., TZG Otočac i suradnikom IRB, Zagreb. Projekt je predan na natječaj u veljači 2007.g. s prvotnom vrijednosti projekta: 722.389,00. U listopadu 2007. projekt je prošao 2 faze evaluacije. Nakon mjesec dana pregovora ukupna vrijednost projekta je smanjena na 630.222,85 (75% EU, 25% aplikant i partneri), a Izbačene su 2 tehničke pomoći, dnevnice za suradnike, održavanje automobila i dr. Ugovor o sufinanciranju potpisan je 29. listopada 2007.

Centar je službeno otvoren 28. studenoga 2008. godine.

http://centar-rir.com/hr/

Turistička zajednica Grada Otočca

Kralja Zvonimira 17, 53220 Otočac
Fax: +385 (0)53 - 771 603
Tel: +385 (0)53 - 771 603

facebook  instagram01   twitter

Publish modules to the "offcanvas" position.

IZJAVA O ZAŠTITI PRIVATNOSTI I SIGURNOSTI OSOBNIH PODATAKA