Image

RIBOGOJILIŠTE GACKA

Radno vrijeme ribnjaka je od 07:00-15:00 h radnim danom, maloprodaja ribe iz vlastite proizvodnje.

Ribnjak - ribogojilište „Gacka“ u mjestu Sinac radi pod okriljem tvrtke Leko d.o.o. Ustrojeno je kao punosistemski ribnjak zatvorenog tipa, sa vlastitom proizvodnjom mlađa udomaćene kalifornijske pastrve i autohtone potočne pastrve, te proizvodnjom navedenih ribljih vrsta svih dobnih kategorija namijenjenih poribljavanju prirodnih vodotoka i športsko-ribolovnih objekata, uključujući i proizvodnju konzumne ribe.

Proizvodnja ribe na ovom ribogojilištu ima neprekinutu tradiciju od tri desetljeća.

Na ribogojilištu se također nalazi i objekt za preradu ribe i proizvodnju širokog asortimana obrađenih i prerađenih ribljih proizvoda.

Iz asortimana možemo izdvojiti konzumnu kalifornijsku, salmoniranu i autohtonu potočnu pastrvu, filete prethodno navedenih, hladno dimljeni filet gacke pastrve, te kao delicije kavijar i paštetu, također od gacke pastrve.

Ribogojilište Gacka

LEKO d.o.o.

Sinac BB

53220 Otočac

Tel. 053/787-797

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ; Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

FD Otočac

Folklorno društvo "Otočac" osnovano je odlukom Upravnog vijeća 15. rujna 1998. godine pod nazivom Folklorno društvo "Gacka dolina", a u današnji naziv preimenovano je 2000. godine. Okuplja oko 70 članova svih uzrasta i to u tamburaškoj, izvornoj, folklornoj i dječjoj sekciji. Njeguju čakavski dijalekt, narodne običaje i plesove Gacke te drugih hrvatskih krajeva.

Uspješnost svog rada potvrdili su nizom nastupa u zemlji i inozemstvu. Sudjelovali su na brojnim smotrama folklora, prigodnim manifestacijama i cjelovečernjim kulturnim programima, a bilježe i sudjelovanje na snimanju dokumentarnih filmova o tradicijskoj baštini te u serijalu "Lijepom našom". Folklorno društvo "Otočac" snimilo je i nosač zvuka pod nazivom "Rijeka Gacko, ti si naša dika."

Voditeljica Folklornog društva Otočac: Vera Dasović
Mob: 098 948 0481
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

OPG-ovi u Otočcu

OPG BOGDANIĆ

Luka 2, Otočac

099-597-3968

Prerađevine od voća ( pekmezi, sokovi, džemovi)


 

OPG MARINIĆ 

Ivana Mažuranića 10, Otočac

med -053-773-191


 

OPG BRONZOVIĆ MARINKO 

Prozor 58

091 561 0291

med


 

OPG MILE PLIŠIĆ 

Otočac, Bartola Kašića 10

053-773-522; 098-445-350

med


 

OPG SEKULA 

Otočac, Prozor 38a

Dinko:099/215-5045; Lucija:099/656-9439

kupine i maline


 

OPG BUTINA

Kuterevo 21a

053-799-607

Drvenina  

 

KUU Gacka

Ličko Lešće smjestilo se na lijevoj obali rijeke Gacke, uz cestu od Otočca prema Gospiću, a kroz njega prolazi i željeznička pruga. Lešće je selo smješteno u Gackoj dolini, između obronaka Kapele i Velebita, okružen planinskim lancem s triju strana. Tragovi života potječu već iz mezolitika, a u nalazištu Pećini pronađeni su ostaci koji datiraju još iz razdoblja od 10000 do 4000 godine prije Krista. Pougljeni ostaci brojnih životinjskih kostiju i kostiju s jasnim tragovima kamenog oruđa govore o nositeljima mezolitske materijalne kulture. U Lešću žive Japodi u kasno brončano doba o čemu svjedoče pronađeni ostaci keramike u Pećini. Lešće je naseljeno u rimsko i starohrvatsko doba. Iz rimskog razdoblja potječu dvije vapnenačke baze s tekstovima ispisanim u čast carevima Žaugustu i Trajanu. U Pećini izvire bistri i čisti potok Kostelka (Tepli potok), te nekoliko manjih potoka pogodnih za ribolov.


U središtu je sela barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice (u narodu poznatije kao sv. Lozarija) iz 1700.g., koja je obnovljena 1786. Crkva ima rokoko oltare, propovjedaonicu, krstionicu i sačuvano staro liturgijsko posuđe. U gornjem je Lešću crkvica sv. Franje iz 1721. godine, u čije je zidove ugrađeno kamenje s ruševina rimskog Arupiuma, a na kojima se mogu čitati fragmenti latinskih tekstova.

Dolaskom Hrvata na ove prostore naseljavaju i Ličko Lešće gdje žive i dan danas. Hrvati su sa sobom donijeli svoju kulturu i običaje. Kulturni život bio je jako izražen među stanovništvom. Ne postoje pisani tragovi o kulturnom životu seljana koji bi mogli svjedočiti o običajima pjevanja sviranja i plesanja.

Organizirana skupina kulturnog življenja javlja se 1928 .godine pod okriljem "Seljačke sloge" Ličko Lešće.

Osniva se tamburaško folklorna sekcija "Javor". Inicijativu za osnivanje ovog društva daje Delko Bogdanić sin Ilije Bogdanića, jedan od najvećih poduzetnika u Lici. Za potrebe tamburaške sekcije obitelj Bogdanić kupuje sve potrebne tamburaške instrumente. Mlade tamburaše tamburanju podučava sam Delko Bogdanić i uskoro od vrlo talentiranih mladih ljudi koji su radili na pilani u Lešću, vlasništva obitelji Bogdanić, nastaje vrlo dobar tamburaški i pjevački sastav. Tu se ističu: Frane Marić ( Đukan), Mate Vašarević (Mrka, Golubica kao pjevač), Mate Vašarević (Šajan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Dragan Ostović (Babić), Stjepan Ostović Draganov brat, Marko Babić (Markus), Frane Kovačić (Dancik), Nikola Dujmović (Knez), Joso Ladišić (Šnjapar) te Stjepan Orešković (Stipurina kao pjevač).

Prve javne nastupe ostvaruju u Ličkom Lešću, Sincu i drugim selima općine Sinac, a kasnije na prostoru općine Otočac, Perušića, Gospića i Senja. Sudjeluju na smotri folklornog stvaralaštva u Zagrebu. Na smotri folklora u Zagrebu naročito se svojim pjevanjem i pojavom kršnog gorštaka Ličana ističe Stjepan Orešković (Stipurina). Slika ovog junaka iz Ličkog Lešća godinama izlazi na naslovnici Kulturne baštine hrvatskog naroda, novinama koje se tiskaju u Zagrebu. Ispod slike je pisalo Mane s Popine, što nije bila istina, jer to je vrijeme diktature Kralja Aleksandra pa nije bilo poželjno u novinama naći ime Stjepana Oreškovića iz L. Lešća.

Seljačka sloga 1936. godine sagrađuje dom u Vrilu gdje se stvaraju još kvalitetniji uvjeti za rad ove dvije sekcije, a nakon što je Perica Pleša, trgovac sagradio zgradu (današnja pošta) u kojoj je otvorio trgovinu i nakon nekoliko godina zbog dugova propao, zgrada se našla na javnoj dražbi pa ju je kupila Seljačka sloga u kojoj se dalje odvijao kulturni život sela Lešća. Rad "Javora" trajao je sve do drugog svjetskog rata. Gotovo svi članovi ovog društva radili su kod Ilije Bogdanića, tako da je njegov sin Delko mogao radnike uzeti s posla, platiti im dnevnicu za interese "Javora" i promicati kulturu sela Lešća u drugim krajevima Hrvatske. To vrijeme tridesetih godina je vrijeme nacionalnog buđenja hrvatskog naroda pod vodstvom dr. Vlatka Mačeka što je u konačnici rezultiralo dogovorom Cvetković- Maček čime je stvorena Banovina Hrvatska.

Nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme kojeg je u Lešću zamrlo tamburanje i drugi vidovi kulturnog života učitelji Milan i Mandica Sabljak pokreću nanovo kulturni život. Okupljaju omladinu u folklornu i dramsku sekciju. Probe se održavaju u školi pokraj crkve. Ubrzo im se pridružuju tamburaši Franjo Marić (Đukan), Ivan Marić (Starešina), Tomo Orešković (Tomac), Stjepan Kolak ( Žiža), Dane Kovačić (Trapan), Dragan Ostović i drugi. Uvježbavaju se kola i tamburaško pjevanje kao i pjevanje u muškoj klapi. Vrše se pripreme za prvu smotru folklora u Zagrebu 1947. godine. Kulturna skupina pod vodstvom Stjepana Kolaka (Kekljin) kreće na smotru folklora u Zagreb.

Od muške pjevačke skupine istaknuti su pjevači Franjo Orešković ( Stipurina), Stjepan Orešković Ličko kolo - KUU Gacka - Ličko Lešće(Stipurina), Dane Kovačić (Trapan), Jure Marković (Bracan), Milan Jakšić (Jovan), Ivan Jakšić. Stjepan Orešković (Stipurina). Na smotri folklora u Zagrebu izvode pjesmu "Oj Livado zelena bujado", a Dane Kovačić (Trapan) pjeva pjesmu "Čuvam ovce i sjedim u ladu i studiram za koga da me dadu" Folklorna skupina odigrala je ličko kolo a tamburaši su zasvirali "Junak sam iz Like ja" U folklornoj sekciji istaknute su bile: Manda Kolak (Rođina), Francika Kolak, Kata Kolak, Mandica Orešković, Luca Orešković. Stvaranjem seljačkih radnih zadruga u Jugoslaviji započinje projekt izgradnje zadružnih domova po selima. Tako je i u Ličkom Lešću sagrađen dom potkraj 1949 godine. Gradnjom doma stvaraju se uvjeti za još bolji procvat kulturnog života u selu, kojeg u to vrijeme uistinu nije nedostajalo.

Odlaskom učitelja Milana Sabljaka iz Lešća u Zagreb nastaje i vakum kulturnog djelovanja, ali nekolicina mlađih entuzijasta kao što su Dane Orešković (Tomac), Tomo Orešković (Tomac), Milan Kolak (Nanika), Ivan Marić (Miloš) i još nekih ipak se organiziraju plesovi nedjeljom u Domu u Ličkom Lešću. Ta skupina nije organizirana, već to rade samoinicijativno, sve do dolaska Stevice Uzelca za upravitelja škole i Mandice Šerić, koji podučava učenike u sviranju i igranju ličkih kola. Pod rukovodstvom Mandice Šerić učenici iz Ličkog Lešća sudjeluju na smotri (Slet) u Otočcu koja se odigravala na nogometnom igralištu. U Domu kulture Narodno sveučilište učenici osnovne škole iz Ličkog Lešća nastupaju s kolom "Ej mati, mati".

Početkom šezdesetih godina u Lešće dolazi Željko Pavelić (Buban) učitelj iz Otočca. On odmah podučava učenike tamburanju i osniva veliki tamburaški sastav sastavljen od učenika. Iz ovog sastava izraslo je nekoliko vrlo značajnih tamburaša koji su njegovali tamburanje sve do osnutka KUD-a Ružica Brkljačić. Pod Vodstvom Stevice Uzelca i Mandice Šerić djeluje dramska sekcija.. Uz dramsku sekciju djeluje folklor i tamburaška sekcija. Oni uvježbavaju dramsku predstavu "Klupko" Pere Budaka i s tom predstavom uz folklornu sekciju i tamburaše ostvaruju niz zapaženih nastupa.U dramskoj sekciji istaknuli su se svojom glumom: Manda Kolak Ćuić, Stjepan Kolak, Nikola Bodlović (Režo), Katica Uzelac (učiteljica), Ankica Vukmanić (učitelj). Nastupaju u Lešću u prigodi svih većih Državnih praznika (1. maj, Dan Republike, Nova godina, Dan žena). Nastupaju u Donjem Kosinju Švici i Sincu. Potkraj šezdesetih godina dolazi do zamiranja svakog kulturnog djelovanja u selu. Ponešto se održava u školi i to zahvaljujući Mandici Šerić. 1972. nakon što je obnovljen Dom u Lešću odvija se akcija Saveza izviđača Hrvatske "Ništa nas ne smije iznenaditi" u selu. Tom prigodom Branko Ćuić, Živko Marić, Joso Marić, Dane Čop, Tomo Kolak, i Tomo Grčević s još nekoliko entuzijasta prikupljaju po selu preživjele tambure i organiziraju plesne večeri uz tambure. Od zarađenog novca kupuju tambure kod obrta "Stjepan Gilg" u Sisku. Rad tamburaša vraća novu nadu u oživljavanje kulturnog života u selu. Posijano je novo sjeme koje Joso Marić (Đukan) održava sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić".

U svim vremenskim razdobljima koji su bili neaktivni, samo neki entuzijasti sviraju po prelima čijanama i tako se tradicija održavala. Nakon drugog svjetskog rata pa sve do osnutka KUD-a "Ružica Brkljačić" kulturni život odvija se pod pokroviteljstvom osnovne škole. Učitelji imaju vrlo zapaženu ulogu u tome jer su oni pokretači svih aktivnosti kulturnog života. Omladina sela Lešća preko svoje organizacije Saveza omladine također sudjeluje u javnom i kulturnom životu. Iako ponekad prilično neaktivna, Omladinska organizacija ipak je znatno doprinosila očuvanju tradicije baštine kulturnog života u selu. 1980. godine javlja se potreba organiziranja jednog KUD-a u selu. To je učinjeno 20. travnja 1980. godine u prostorijama osnovne škole u Ličkom Lešću. Okuplja se grupa entuzijasta koja je bila inicijativni odbor za osnivanje KUD-a. Na dan 20. travnja 1980. okupili su se sljedeći seljani radi osnutka KUD-a: Mićo Orlović, Dragan Orešković (Paja), Dragan Orešković (Belaš), Luka Orešković, Dane Čop, Tomislav Madžar, Tomislav Jergović (Trumba), Franjo(Mićo) Rupčić, Orešković Ivan (Buco). Na osnivačkoj Skupštini za prvog predsjednika izabran je Dragan Orešković (Paja), za tajnika Tomislav Madžar te za blagajnika Branko Vašarević. Okupljaju se u selu svi koji su znali svirati tambure i svi oni muškarci i žene koje su dobro pjevali. Uvježbavaju se pjesme u prostorijama Osnovne škole s kojim će KUD krenuti u prezentaciju narodnih običaja širom Like i drugih krajeva Hrvatske, kao i u inozemstvo gdje priređuju nastupe za naše radnike na privremenom radu. Od tamburaša okupljaju se: Frane Marić (Đukan), Joso Marić, Mate Kolak (Žiža), Dragan Orešković (Belaš), Tomislav Jergović (Trumba), Mile Polić, Tomo Kolak (Žiža), Mile Vuić, Dane Čop, Jurica Ostović, Ivan Orešković (Šinđa), Josip Žanić (Čiko), Biserka Tonković, Nevenka Bobinac, Ružica Marić Mandica Šerić, Ana Čop, Nada kraljić, Ivan Orešković (Buco), Milan Jakšić, Milan Orešković Drago Adamović, Josip Žanić (Čikin), Anka Kolak (Žižina), Jadranka Gomerčić, Janja Kraljić Franjo Rubčić, Nikola Kraljić, Tomica Kraljić, Ankica Dujmović (Vidova).

1982. godine snima se prva ploča s izvornim pjesmama koje se pjevaju u Ličkom Lešću. 1984. izdaje se i druga kazeta s pjesmama. KUD nastupa u dva puta Švicarskoj, Otočcu, Gospiću, Pašmanu, Ogulinu i drugim mjestima.. 1986. snimljena je emisija za Televiziju Zagreb: "Lički divani" na kojoj je sudjelovao i KUD. 1986. godine snimljena je prva video kazeta na kojoj je prikazana čijana, pjesme "Oj livado zelena bujado", "Oj medvjede gorska životinjo" i druge. Iste godine nastupa KUD u televizijskoj emisiji "Oj slobodo bistra vodo". Dragan Belaš osniva školu tamburanja i okuplja mlađi naraštaj školske dobi i obučava ih u sviranju tambura. 1994. godine Mato Čop direktor "Industrogradnje" iz Zagreba obnavlja Dom u Vrilu kojeg je sagradila Seljačka sloga 1936. godine. Nakon obnove Doma on postaje vlasništvo KUD-a. Dom u centru Lešća iz neobjašnjivih razloga uknjižen je na Poljoprivrednu zadrugu u Otočcu. Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća Poljoprivredna zadruga iz Otočca doživljava sudbinu kao i sve druge proizvodne tvornice na prostoru grada Otočca i biva likvidirana. Dom su gradili sami seljani dobrovoljnim radom i skupljenim prilozima mještana.


Zahvaljujući Mati Čopu obnovljeni Dom u Vrilu omogućava mještanima i KUD-u da imaju svoje prostorije gdje se mogu nesmetano okupljati. Inače Mate Čop, od osnutka KUD-a 1980. godine glavni je sponzor svih većih nastupa, snimanja ploča i video kazeta. Mato Čop do kraja života bio je počasni predsjednik KUD-a. U vrijeme Domovinskog rata aktivnosti KUD-a su zamrle jer su se članovi KUD-a aktivno uključili u obranu sela i ostalih krajeva Hrvatske. 1994. godine ponovno se okupljaju članovi Kuda i započinju nanovo rad. Na sjednici Skupštine KUD mijenja ime iz KUD "Ružica Brkljačić" u novo ime Kulturno umjetnička udruga "Gacka" Ličko Lešće. Za predsjednika su izabrani Franjo Rubčić, Milan Matasić (Prća), Ivan Orešković (Šinđa), Darko Orešković (Mićanov), Tomo Jagodić (Tule), Julica Banić (Brižanova), Tomislav Jergović (Trumba), Tomo Jagodić (Tule) dva mandata te Đurđa Orešković od 2009. godine.

Nakon uvježbavanja repertoara KUD nastupa na: Županijska smotra Folklora u Otočcu, Dani kruha u Gospiću, Karmenica u Kuterevu te Vinkovačke jeseni dva puta, Smotra folklora u Zagrebu 1998. godine, Međužupanijska smotra folklora u Gradišci, Ličke Večeri u Slavonskom Brodu 1997., ´98., ´99., 2000. u Slavonskom Brodu "Prošarica", 2003. i 2006. u Slavonskom Brodu, Grupno klapsko pjevanje za muške u Ivanić Gradu, nastupi u Otočcu prigodom Dana Grada, Perušić manifestacija "Ide jesen, ide ličko prelo", Ostrovački Lišani, Šibenik, Mirlović Zagora, Jalžabet "Šljingani dani", u Švicarskoj dva puta, Stuttgartu, KUD nastupa u Ličkom Lešću u prigodi crkvenih blagdana na svečanim euharistijskim misama i u Sincu.

Tomo Jagodić -Tule pokrenuo je inicijativu putem Ministarstva kulture , za zaštitu kulturne nematerijalne baštine u pjevanju ojkanja i rozganja . Ministarstvo je poslalo prijedlog UNESCU, koji biva prihvaćen i KUU Gacka dobiva Povelju o zaštiti kulturne baštine (Oj medvjede gorska životinjo). Tadašnj Predsjednica vlade gđa Jadranka Kosor 20. veljače 2011. uručila je Povelju Tomi Jagodiću- Tuli.

Ova povijest napisana je po sjećanju djece najstarijih kojih više nema među živima, po sjećanju autora na osnovi priče tih ljudi, kao i na osnovi sjećanja pojedinih članova KUD-a. Svi koji pročitaju ovaj tekst, a nešto znaju po pričanju svojih rođaka, očeva, djedova ili susjeda mogu svoje primjedbe i prijedloge za poboljšanje ovog teksta dostaviti na e-mail Društva slijepih i slabovidnih Ličko-senjske županije ili na adresu KUD-a Gacka u Ličkom Lešću. Nakon prikupljanja dodatnih podataka nastojat će se napisati knjiga o radu KUD-a što bi bilo po prvi puta da se pojavi jedna knjiga o Ličkom Lešću koju su sami lešćarani napisali.

Adresa: KUU "Gacka"
53224 Ličko Lešće
Hrvatska

Predsjednik: Ivan Marković 098 302 037

IBAN-HR 30 2402006 1100132554
Žiro-račun: 2402006-1100132554

Sirane u Otočcu

SIRANA RUNOLIST

Špilnički odvojak 5, 53220 Otočac

Tel +385 53 771 177,

Web: www.sirana-runolist.com.hr

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


 

SIRANA EKO GACKA

M. Krleže 21. 53220 Otočac

Tel./Fax. 053 / 772 581 Mob. 098 / 768 220

Web: www.sirana-ekogacka.hr

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

KUD Lipa

KUD "Lipa" Sinac nastao je iz Tamburaškog orkestra "Lipa" Sinac koji je osnovan 1923. godine dakle, prije osamdeset i pet (85) godina. Prema našim izvorima time je najstarije takvo društvo na području Ličko-senjske županije, a i domovine nam Hrvatske. Kontinuirano je radilo na širenju glazbene kulture, usmene i ine baštine Sinca, Gacke doline, Like i Domovine nam Hrvatske.

Djelomično je mirovalo za vrijeme Domovinskog rata u kojem su kao branitelji svojih ognjišta sudjelovali i članovi ovog Društva. Danas Društvo nastavlja suvremenijim metodama ostvarivati davnodane ciljeve pomaganja kulturnim institucijama područja na kojem žive i djeluju, sačuvati duhovnu baštinu žive riječi najstarijih žitelja, kao i materijalna blaga ovog kraja, od zaborava i izumiranja. Edukacija je bitna značajka u otkrivanju spoznaje o biti i značaju hrvatskoga jezika, a posebice lokalnoga, izvornog govora, SINČERANSKE ČAKAVICE kojom i danas žitelji Sinca govore. Trenutno dvije trećine (2/3) članova čine mladi ljudi do dvadeset (20) godina koji revno nadopunjuju svoj školski odgoj i obrazovanje učeći iscrpnije svoju hrvatsku povijest posijanu na ovim kamenozelenim vrletima vodne ljepotice Gacke.Svojim brojnim javnim nastupima u Hrvatskoj i izvan nje zapravo su poslanici koji oplemenjuju i siju našu kulturnu baštinu na plodna tla klasične europske kulture.Sa Društvom rade stručno i visoko obrazovani ljudi koji stečeno znanje i i dugogodišnje iskustvo prenose nanove članove.

Tamurašku sekciju koju čine Mješoviti tamburaški orkestar i Folklorni tamburaški sastav vodi g. Tomislav Bogdanić . Od malena po sluhu je učio sviranje pamteći zvuk tambure kada je svirati ist bilo prestiž i samo najbolji mogli su pomalo zasvirati iz prikrajka da dokažu i zasluže svoje mjesto među majstorima. Danas svira sve žičane instrumente uključujući i samicu.

Pjevački zbor radi pod ravnanjem gđe. Branke Bernardi. G. Bernardi profesorica je glazbene kulture. Uz korištenje usmene predaje i ponekih glazbenih zabilješki na nosačima zvuka rekonstruira čim izvornije varijante starih napjeva i pjesama kombinirajući akapelu i tamburašku pratnju kao i zvuk samica uz pjevanje vođa i počimaljki te pjevačkog zbora. Cjelokupan rad bilježi se i notom, zvukom i slikom s ciljem očuvanja izvorne melodije za potomstvo koje odrasta  u ovom raju polja, šume i vode okupane snijegom, kišom, suncem i dobrodošlicom kršnih, mirnih, stasitih, ponositih, pobožnih, ali i tvrdo inatljivih Sinčeranki i Sinčerana.

Folklornu i dramsku sekciju vodi gđica. Jasna Ilić, apsolventica hrvatskog jezik i književnosti te nauke o govoru. Poprilično znanje stečeno edukacijom teoretski i praktično na terenu nastoji u što većoj i čišćoj mjeri preslikati u govorenoj i pjevanoj riječi, u koraku kola, u pletenici kose, u vezu, pletenju i tkanju, u osmijehu i pogledu na svakog člana KUD-a "Lipe". Razviti ljubav i svijest o jeziku, govorenom i pisanom, o povijesti kraja i domovine, o svakom članu životne zajednice koji ima svoje bitno mjesto u životnom lancu.

Sve o Kulturno umjetničkom Društvu "Lipa" Sinac na: www.kud-lipa-sinac.hr

Gačanski park u prostoru i vremenu

Kronološki redoslijed Gačanskog parka hrvatske memorije započet je s knezom Bornom, a završen s Gradom Otočcem. Evo kratkih opisa sadržaja svake skulpture i ime autora:

- 1. Borna – knez Gačana. Knez Borna je u hrvatskoj historiografiji sve do najnovijeg doba bio negativna povijesna ličnost. To tendenciozno tumačenje se u novijoj historiografiji mijenja, a time i Bornina uloga u razvitku hrvatske državnosti.Borna se 818. u franačkim analima spominje kao 'duxGuduscanorum', tj. kao knez Gačana. Najstarije je to spominjanje etnonima Gačanin u povijesti, doduše u latinskoj izvedenici. Nešto kasnije se Borna spominje kao 'duxDalmatiae', tj. knez Dalmacije, što očito govori da je proširio svoju vlast na jugu i na kraju se 821. g. spominje kao 'duxDalmatiaeatqueLiburniae', što će reći da je konačno zavladao i Liburnijom. Borna je prvi hrvatski knez koji je zagospodario širim hrvatskim prostorom od rijeke Raše u Istri pa sve do rijeke Cetine na jugu i postavio temelje prve srednjovjekovne hrvatske države. Očito je bio odabran od moćne Franačke da uspostavi vazalnu vlast na istočnoj obali Jadrana kao protutežu dotadašnjoj bizantskoj vlasti. U Heristallu ga je s izaslanicima Gačana primao sam car Ludovik Pobožni, što govori o njegovu položaju i moći. Iako nema dokaza, drži se da je bio pokršten (premda se ne može to tvrditi i za sav narod). Borna je očito bio na razini povijesnoga zadatka i iskoristio povijesnu priliku utemeljiti srednjovjekovnu hrvatsku državu. Lik je izradio akademski kipar Mate Čvrljak iz Labina.;

- 2. Konstantin Porfirogenet(vladao od 945. – 958.) – bizantski car i pisac. Napisao je djelo poznato pod latinskim nazivom 'De administrandoimperio' (O upravljanju carstvom). Drži se da je djelo dogotovljeno oko. 950. godine. Bez tog djela bi rana hrvatska povijest bila siromašnija. Tu se po prvi put u povijesti spominje horonim Gacka (ΓΟΥΤΖΗΚΑ), što se na grčkom čita kao Gutzeha. Također prvi put se u povijesti spominje funkcija i čast bana (ΒΟΆΝΟΣ). Izuzetno je značajno što Porfirogenet navodi da su svima hrvatskim župama (krajinama) vladali kneževi, osim Gacke, Like (ΛΙΤΖΑ) i Krbave (ΚΡΙΒΑΣΑ) kojima vlada ban, ističući njihovu posebnost. Lik je izradio akademski kipar Toni Marić iz Mostara - Bosna i Hercegovina.;

- 3. Bašćanska ploča –najstariji je hrvatski pisani spomenik, 'dragi kamen hrvatskoga jezika'. Izvorno je služila kao oltarna pregrada u crvi sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku. Drži se da je isklesana o. 1100. g. Za Otočac je Bašćanska ploča značajna jer u posljednjem retku piše na hrvatskom čakavskom jeziku i glagoljici: 'I biše v ti dni Mikula v Otočci s svetuju Luciju v jedino', rečeno suvremenim hrvatskim jezikom opatija sv. Nikole u Otočcu imala je 'ispostavu' sv. Lucije na otoku Krku, odnosno starija opatija u Otočcu proširila se na otok Krk u vrijeme kada je hrvatski kralj Zvonimir zagospodario otokom, dokinuvši vjekovnu bizantsku vlast. Pošto je Bizant dopuštao narodne jezike u bogoslužju (dok se na Zapadu isključivo rabio latinski jezik), očito se na Krku koristilo staroslavensko bogoslužje i pismo glagoljica (glagoljalo se). Stavljanjem pod hrvatsku vlast toga područja širi se državna i crkvena uprava s kopna na otok, dok se s otoka širi narodni jezik i glagoljica na kopno. Na Bašćanskoj ploči se spominje i 'Zv'nimirkral hrvatski'. Najstariji je to poznati zapis na kojem je na hrvatskom jeziku zabilježeno 'hrvatski'. Otočac je preko opatije sv. Nikole imao tu privilegiju da bude zapisan na Bašćanskoj ploči, tomu'hrvatskomu krsnom listu', da bude zapisan na hrvatskomu čakavskomu jeziku i da bude zapisan hrvatskim pismom glagoljicom.Motiv je izradio kipar Janko Mošnja iz Pule.;

- 4. Bernardus de Gecka–preceptor Gacke. Brat Bernard (fraterBernardus) spominje se 1245. g. kao preceptor de Gecke, odnosno kao poglavar područja templara u Gackoj. Očito se radi o proceptoratu na području regije Gacke, no nažalost malo je povijesnih isprava ostalo o tome sačuvano. Doduše, prije njega se 1217. spominje brat Lampert de Geizka, ali nema navoda da se radi o preceptoru, a kako je Templarski red bio složeno hijerarhijski organiziran sve ostaje na pretpostavci, ne i pravome dokazu da je bio preceptor. U templarskoj hijerarhiji preceptor pripada u nižu templarsku hijerarhiju te je zadužen za organizaciju i vođenje posle na određenome lokalitetu, u ovome slučaju Gacke.Templari su Gacku dobili u svoj posjed 1219. od hrvatskoga i mađarskoga kralja Andrije II. kao zahvalu za njihovo sudjelovanje u križarskome pohodu 1217., a zadržali su je sve do 1268. kada im kralj zbog silnih razmirica daje u zamjenu Dubicu, a Gacku dvije godine kasnije daruje je Dujmu II., knezu Krčkome. Lik je izradio akademski kipar Ivan Briski iz Zagreba.;

- 5. Dujam II. Krčki –ovaj knez postao je rodonačelnikom svoga roda i veže se za napuljskoga kralja Karla II. On mu 1300. g. darovnicom daje župu Gacku i ozemlje Otočac (comitatusGezega; terraOtozaz). To nije najstarije spominjanje Gacke i Otočca, ali svakako je staro i neosporno. Dujam II. je veoma angažiran oko previranja na ugarskom prijestolju pa mu mladi kralj Karlo Robert iz velike zahvalnosti poveljom potvrđuje župu Gacku i sada grad Otočac (castrumOthochach). Knezovi Krčki (kasnije Frankopani) su Gackom vladali od spomenute 1300. g. pa sve do 1469., kada im ovaj posjed otima ugarski kralj Matijaš Korvin i osniva Senjsku kapetaniju, začetak Vojne krajine.Lik je izradio akademski kipar Janez Pirnat iz Ljubljane - Slovenija.;

- 6.Papa Pio II.(pontifikat 1458. – 1464.) - osnovao Otočku biskupiju, bio je veliki poticatelj otpora protiv osmanlijskih najezda u Europi. Kako su Frankopani bili u izuzetnim odnosima s ovim papom,papa je 5. ožujka 1460. g. bulom uspostavio Otočku biskupiju, a Otočac proglasio gradom (civitas). No uspostava Otočke biskupije nije bio odraz samo dobrih odnosa pape s Frankopanima, bio je to odraz njegove politike da se uspostavom novih biskupija pridonese konsolidaciji cijeloga prostora u sprječavanju prodora Osmanlija. Pokušao je organizirati protiv njih križarski rat pa je 1459. u Mantovu sazvao europske vladare. No podrška je bila nikakva i ovaj rat nikada nije realiziran. Ostat će zabilježen kao jedini papa (vladar) koji je u 15. st. bio voljan suzbiti Osmanlije u prodoru na Zapad. Lik je izradio kipar Šime Vidulin iz Pule.;

- 7. Žikmund Frankopan (1434. – 1486.) –posljednji Frankopan koji je vladao Otočcem i Gackom. 1466. pokorio se ugarskom i hrvatskom kralju Matijašu Krovinu, koji će poslije njegove smrti staviti pod svoju upravu Gacku i Otočac te niz velikaških posjeda i formirati teritorijalnu posebnost Senjske kapetanije u pokušaju sprječavanja osmanlijske najezde. Žikmund Frankopan (Sigismundus de Francapanibus) je diobom imanja nakon smrti oca bana Mikule (Nikole) 1449. dobio Gacku te gradove Otočac, Prozor, Dabar i Vrhovine. U Otočcu je dao sagraditi svoj dvorac, naravno van zidina utvrđenoga grada Otočca, a od pape Pija II.dobio biskupiju. Dobitkom biskupije i svojim pravom da bira biskupe, Žikmund je neosporno povećao svoj ugled ne samo među braćom već i šire. Zato je bio široke ruke u nadarbinama biskupiji. Pošto je umro bez muških nasljednika, njegovim imanjima gospodario je brat mu Martin Frankopan.Lik je izradio akademski kipar Gabriele Gottoli iz Verone - Italija.;

- 8. Vinko de Andreis(biskupovao od 1493. - 1520.) – jedan od petorice otočkih biskupa, veliki diplomat. Bio je jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih otočkih biskupa. Rođen je u Trogiru 1441., filozofiju i teologiju je studirao u Zadru te u Peruggi. Papa Alexandar VI. imenuje ga otočkim biskupom1493. Bio je prvi biskup koji je stolovao u Otočcu. Biskup Vinko je bio vrstan diplomat u službi Frankopana(osobito Bernardina Frankopana), papa i kraljeva. 1515. papa ga je imenovao svojim povjerenikom za Ilirik. Iste godine je postao njegov povjerenik za Ugarsku. Kako je Vinko upravljao Otočkom biskupijom u vrijeme teških bojeva s Osmanlijama, u traženju pomoći za napadnutu Hrvatsku posreduje između pape Lava X. i hrvatskog bana i biskupa Petra Berislavića. Papa šalje pomoć u novcu, žitu i oružju. Vinko posreduje i kod kralja Ladislava i osigurava još 7.000 dukata za obranu Hrvatske. U Župi Otočac sačuvan njegov originalni biskupski pečat. Lik je izradila akademska kiparica Sandra Nejašmićiz Postira na Braču.;

- 9. BorgioIllirico 6. i 5. - glagoljske rukopisne knjige koje potječu iz Gacke. Srednjevjekovna glagoljska pismenost na području Gacke, Like i Krbave je bila izuzetno velika i značajna. Rukopisno su na hrvatskom ili staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije nastali brojni misali, brevijari i zbornici te niz drugih svjetovnih zapisa. Nažalost, niti jedna od spomenuti knjiga nije sačuvana na prostoru nastanka već su knjige odnošene prema Primorju, Krku i Istri. Razlog su bila nestabilna ratna vremena i nadiranje Osmanlija sve više na zapad.BorgoIllirico 6 je brevijar napisan 1387. g. u okolici Dabra, pohranjen je u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. Pisac Fabijan zapisuje: 'A tada biše knez Anž (Ivan Frankopan) gospodin Krku i Gacki i Senju i veće'. BorgioIllirico 5 je brevijar dovršen 1379. g. Pohranjen je također u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. Na zadnjem je listu zapisano kako je nepažnjom nekog popa Radoša ovaj brevijar dopao u ruke Turcima te da su žitelji skupljali otkupninu kako bi ga vratili natrag. Prijepis zapisa o skupljanju sredstava za otkup ovoga brevijara stavljen je u temelje nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.Autor inicijala je kipar Marčelo Starčić iz Kanfanara.;

- 10. Dabarski brevijar- važna je rukopisna knjiga nesporno domicilna podrijetla, iz regije Gacke, iz Dabra, datirana u 1486. godinu. U to vrijeme Dabar je bio očito glagoljaško žarište, i BorgoIllirico 6. i 5. također su vezani za sam Dabar. Dabarski brevijar je pisan na samome kraju rukopisanja knjiga, već za koje desetljeće tiskarska preša će preuzeti potpuni primat. Da je brevijar potječe iz Dabra svjedoči rukopisnom glagoljicom zabilježeno: - 'A to pisah' ja pop' Stipan' ta račun' zgoru dogovoran' budući z brat'jom mojom' Mikulom' Beroićem' i Ivanom' Tom'šićem' a ti od plemena Dabran' i Zagorac' a pri tom' biše i veće brat'e naše a va to doba bihu velike teškoće i nevole od Turak' a ta br(vi)jal' ta e crikv'ce s(ve)toga Kuz'me i Dom'jana v Dab'ri'. Ovaj brevijar ima prelijepih inicijala (najpoznatije je slovo V), a nalazi se pohranjen u HAZU-u. Pripada glagoljskima srednjovjekovnim kodeksima. Motiv inicijala izradio kipar Marčelo Starčić iz Kanfanara.;

- 11. Kolunićev zbornik–rukopisna glagoljska knjiga skromno ukrašena, ali ispisana lijepom i lako čitljivom hrvatskom glagoljicom. U svojevrsnoj posveti, koju je zapisao Levnardo (Leonardo), gatanski vikar, naznačivši da je prijepis dovršen 7. 7. 1486. godine izuzetno je moćna maksima: 'da je knjigam teško priti, igdo knjige počtuje, daje knjigamipočtovan'.Ovaj zbornik dobio je naziv po prepisivaču BrozuKoluniću, koji je posao obavio u naselju Kneža vas, nedaleko Otočca. Jezik u Kolunićevu zborniku je prava borba narodnoga čakavskoga govora s mrtvim hrvatskim crkvenim jezikom.Kolunićev zbornik dio je vrlo bogate zborničke literature hrvatskoga srednjovjekovlja koja je izvrsno čuvala vezu s europskim književnim kretanjima toga doba. Motiv inicijala izradio je akademski kipar Carlos Roberto MongeSanchez iz Meksika.;

- 12. Urban z Otočca - senjski kanonik i tiskar, radio u tiskari Blaža Baromića. Prezime mu nije poznato, očito po svome pridjevku 'z Otočca' vozi podrijetlo iz Otočca. O njemu se ne zna kada je rođen, koji mu je životni put bio niti kada je umro. Ali ono što ga određuje na području hrvatske glagoljice je da je tiskar raznih glagoljskih izdanja. 1507./08. zabilježen je među marnima priređivačima glagoljicom tiskanih prvijenaca, u kolofonuNaručnikaplebanuševa stoji: 'Keknige b(i)šekomponene i korežene po domini Urbani zotočca i potomasudekonukanonicihcrikvesenske..', a u kolofonu Tranzita sv. Jeronima: 'Komponene i korežene Urbanom' i tomasom' kanon(i)cih' crkve senske', a na Korizmenjaku fratra Ruperta: 'I te knige biše komponene i korežene dominom Urbanom' i Tomasom' Katridarićem, kanonicih rečene crikvesenske'.Likje izradio kipar Šime Vidulin iz Pule.;

- 13. Otočka kapetanija(1540 – 1746.) - nastala je u 16. st., točan datum njenog nastanka ne postoji, zapravo se razvila u krilu Primorske krajine. Obuhvaćala je područje Gacke, izuzevši brinjski kraj. Otočka kapetanija opstojala je u borbi s Osmanlijama sve do novoga krajiškog ustroja iz 1746. g. kada je utemeljena Otočka pukovnija. Motiv srednjovjekovna Otočca, grada na vodi, simboličan je za Otočku kapetaniju, izradio ga kipar Janko Mošnja iz Pule.;

- 14. Bitka kod Jurjevih stijena(16. 10. 1663.) –prva značajnija hrvatska pobjeda nad Osmanlijama sve od poraza na Krbavskomu polju. Ostala je u povijesnoj sjeni, premda se može po svemu izjednačiti s Krbavskom bitkom, s tim da je Krbavska bitka bila poraz, a Bitka kod Jurjevih stijena hrvatska pobjeda. Na skulpturi je lik Petara Zrinskog, zapovjednika ove bitke, a ponad lika njegova lozinaka 'Vincere aut mori'. Petar Zrinski (6. 6. 1621. - 30. 4. 1671.) je nakon smrti Nikole Zrinskog postao hrvatskim banom 1668. Bio je veliki ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama, a osobito kad je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1.400 vojnika, te kad je s 2.000 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 8.000 vojnika u Bitki kod Jurjevih stijena kraj Otočca. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da je kralj nazvao Petra 'štitom kršćanstva i strašilom Turaka'. Pogubljen u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Lik je izradio akademski kipar Gabriele Gottoli iz Verone – Italija.;

- 15. Bitka kod Jurjevih stijena –Fran Krsto Frankopan (4. 3. 1643. – 30. 4. 1671.)kao mladićsuzapovijedaoje sa svojim šurjakom Petrom Zrinskim u Bitki kod Jurjevih stijena. Kao ogulinski kapetan iskazao se u borbi s Osmanlijama. Pogubljen je u Bečkom Novom Mesu 1671. godine, a njegovom smrću izumire slavna loza Frankopana. Najpoznatija mu je maksima: Navik on živi kizgine pošteno, uklesana na skulpturu ponad njegova lika.Školovao se u domovini, Austriji i Italiji, za svoje vrijeme je bio izuzetno obrazovana osoba koja je govorila nekoliko jezika. Pisao je pjesme na hrvatskomu i latinskomu jeziku. Lik je izradio akademski kipar Gabriele Gottoli iz Verone – Italija.;

- 16. Ivan Dominik Vukasović(1737 – 1799.) - svećenik i pisac, rođen u Senju, etabliran u crkvenima krugovima, ali ukorijenjen među pukom kojemu je služio kao dušobrižnik. Vukasović je po crkvenoj službi 1774. g. premješten iz Perušića za otočkog župnika u regiju Gacku (u to vrijeme postojala je samo župa Otočac, a sve današnje samostalne okolne župe bile su njene kapelanije). U Otočcu se zadržao punih 18 godina, sve tamo do 1792. kada je premješten u Zagrebačku biskupiju kao kanonik. Bio je graditelj i obnovitelj mnogih crkvenih objekata (kapela Navještenja BDM u Poljicima). Njegovo najznačajnije djelo koje je napisao 1777. g. na njemačkomu jeziku je 'Zemljopisni i povijesni novi opis Karlovačkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj (1777.)'. Lik je izradio akademski kipar George Dan Istrate iz Rumunjske.;

- 17. Otočanin – Lik Otočanina (Ototschanera) je simbolički prikaz za Otočku pukovniju (1746. – 1881.). Otočka pukovnija (OtočanerRegiment N° 2) nastala je 4. kolovoza 1746. g. u reformi Vojne krajine za vrijeme vlasti Marije Terezije. Obuhvaćala je prostor od Jadranskoga mora (izuzev Senja) pa sve do granice s Bosnom, obuhvaćajući otprilike sjevernu polovicu današnje Ličko-senjske županije. Sjedište pukovnije je bio Otočac, pa je kao njeno središte građen poprimajući sve urbane i gospodarske funkcije za cijeli pripadajući mu teritorij. Otočka pukovnija je zvanično ukinuta 1881. razvojačenjem Vojne krajine. Lik Otočanina izradio je akademski kipar Korbinian Huber iz Njemačke.;

- 18. Nikola Maštrović (1791. – 1851.) –vojnik, rođen u Makarskoj.1843. preuzima dužnost brigadira Otočke pukovnije. Iako Maštrović nije boravio dugo u Otočcu, od 1843. do 1849. g., za to kratko vrijeme ostao je zapamćen kao 'otac kraja' zbog svoje dobrote prema siromašnima krajišnicima. Brinuo je on o svekolikomu duhovnom i gospodarskom razvitku područja Gacke i Krbave, dijela Like i Podgorja, poticao je razvitak školstva i uređenje škola u Otočcu, bio je graditelj cesta, nastojao je brinuti o racionalnom gospodarenju šumama, o vodenim tokovima, zauzimao se za podizanje crkava u mjestima u kojima ih nije bilo, a one sagrađene i zapuštene nastojao je obnoviti i opskrbiti nužnim crkvenim inventarom. Za njegovo vrijeme u Otočkoj pukovniji nije umro od gladi niti jedan čovjek, pomagao je nemoćnima i bolesnima, svojim novcem je u ljutoj potrebi 1845. i 1846. g. graničarima kupovao žito, u svomu trošku dao je 1845. g. tiskati knjižicu pod nazivom 'Knjiga gospodina oberstaraMaštrovićasvoijemOtočanom'. Početkom 1844. g. organizira u Otočcu glumačku družinu koja je davala predstave na hrvatskomu jeziku,mnogo ranije nego se to dogodilo u Zagrebu. Lik je izradio akademski kipar Carlos Roberto Monge Sanchez iz Meksika.;

- 19. Nikola Mašić (1852. – 1902.) –slikar,rođen u Otočcu 1852. u obitelji bogata trgovca. Zanima se za slikarstvo, odlazi u inozemstvo, pokušava studirati slikarstvo u Beču, zbog boležljivosti prekida studij, nastavlja u Grazu, da bi završio u Monakovu kraj Muenchena. 1880. vraća se u Hrvatsku i radi svoje poznate slike iz Posavine. 1884. imenovan je profesorom u novoustrojenoj Kraljevsko-zemaljskoj obrtničkoj školi, izabran je za učitelja risarske struke na Hrvatskom sveučilištu. 1888. godine izabrala ga je JAZU za ravnatelja akademijske Strossmayerove galerije slika, sve do njegove smrti. Hrvatska je odala priznanje Mašiću, još za života, uvršten je u Album zaslužnih Hrvata XIX. st. U svoje vrijeme više je bio cijenjen u inozemstvu nego u domovini. Mašić je najveće slikarsko ime koje je poteklo iz Gacke. Otočac mu se odužio jednom ulicom. Lik je izradio akademski kipar Saša Stanišić iz Crne Gore.;

- 20. Stjepan Sarkotić(1858. – 1939.) –vojnik rođen 1858. g. u Sincu u vojnoj obitelji. Vojnu akademiju završio je u Bečkomu Novomu Mjestu,završio je i Ratnu školu. Vojna karijera mu je bila u velikom usponu, unaprijeđen je u podmaršala već 1911., naslijedivši 1912. Svetozara pl. Borojevića kao zapovjednoga generala VI. Kraljevskoga madžarskog domobranskog okruga, zapravo zapovijedao je hrvatsko-slavonskim domobranstvom sa sjedištem u Zagrebu. Car Franjo Josip imenovao ga je 1914. za zapovjednoga generala u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji s odgovornošću vojnoga guvernera. Tim postavljenjem Sarkotić je držao vlast Bosne i Hercegovine i Dalmacije u svojim rukama. Najslavniji trenutak Sarkotićeve vojne i političke karijere je vrijeme kad je bio posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine i vojni upravitelj Dalmacije i osvojene Crne Gore. Ovu visoku dužnost predao je 3. studenoga 1918. Glavnom odboru Narodnoga vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu, boreći se do posljednjega daha za interese Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sarkotićje bio jedan od glasnijih zagovornika trijalističkoga uređenja Monarhije. Predložio je Caru da Bosnu i Hercegovinu pripoji Hrvatskoj. Završetkom vojne karijere Sarkotić nije ostao pasivan, kraće vrijeme živio je u Hrvatskoj, ali se trajno nastanio u Beču, gdje je umro i pokopan. Lik je izradio kipar Janko Mošnja iz Pule.;

- 21. Vladimir Varićak (1885. – 1942.) –matematičar, rođen u Švici 1865. Diplomirao je matematiku i fiziku na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Najprije je radio je kao srednjoškolski profesor diljem Hrvatske, da bi 1891. doktorirao na matičnom fakultetu u Zagrebu. Bio je predstojnik Katedre za matematiku od 1889. pa sve do 1942., te predstojnik Geometrijskog seminara od 1925. do 1928. na Mudroslovnom fakultetu. Član HAZU-a (JAZU) je bio od 1903., također i član Češke akademije znanosti i SANU-a. Bio je suradnik na Hrvatskoj enciklopediji. Osobna mu je znanstvena preokupacija bila neeuklidska geometrija i njene aplikacije na Einsteinovu teoriju relativnosti. S Einsteinom je vodio korespondenciju od 1909. do 1913. Među prvima se bavio priučavanjem rada Ruđera Boškovića, znatno pridonoseći analizi Boškovićeva matematičkog djelovanja. Njegovi radovi iz neeuklidske geometrije i teorije relativnosti imali su velikog odjeka u međunarodnima znanstvenim krugovima, radovi iz teorije relativnosti su mu bili veoma citirani. Dr.Vladimir Varićakje bio ugledni znanstvenik svjetske reputacije, jedan od vodećih europskih specijalista za Einsteinovu teoriju relativnosti. Lik je izradio akademski kipar Ljubo de Karina iz Brseča.;

- 22. JucciKelelerman(1921. – 1993.) –glumica i producentica, rođena je u Švici 1921. g. Pravo ime joj je JulkaKellermann (otac joj je bio njemačka podrijetla), no život je odvodi u Italiju gdje se probija kao glumica na filmu, pod umjetničkim imenom JucciKellerman. U Italiji je surađivala sa značajnim redateljima i glumcima, poput Roberta Rosselinija, AnneMagnani, Federica Fellinija, MarcellaPaglierija, MassimaGirottija, CarlaNinchija, Vittoria de Sice i Marija Soldatija. Za vrijeme svoje desetgodišnje karijere snimila je devet zapaženih filmova. Kraj njenoj karijeri bio je brak s poznatim talijanskim piscem i redateljem Marijom Soldatijem, kada se povukla iz glume, ali baveći se i dalje poslovima produkcije na filmu i televiziji. JucciKellerman je jedino glumačko ime, rođeno u Gackoj (u koju je često navraćala), koje je ostvarilo zavidnu međunarodnu filmsku karijeru (posebno se to odnosi na filmove Desiderio te L'amore). Lik je izradila akademska kiparica Jasna Šimunović iz Zagreba.;

- 23. Alfons Dalma (1919. – 1999.) –novinar i publicist, rođen u Otočcu pod pravim imenom Stjepan Tomičić. Već sa 17 godina je otišao u Zagreb i radio je kao slobodni novinar za katolički list 'Hrvatska straža'. Započeo je kao prevoditelj u Hrvatskoj agenciji za novinare. Bio je i dopisnik iz Pariza. 1939. prelazi u katolički list 'Hrvatski Glas'. Nakon uspostave NDH i zabrane tog lista, Tomičić prelazi u novinsku agenciju Croatia. 1945. se probio do Beča i odmah potom do Salzburga, kada mijenja ime u Alfons Dalma. Pored pisanja i uređivanja u nekoliko značajnih listova na njemačkomu jeziku, novinarski vrhunac karijere mu je bio postavljenje za glavnog urednika na ORF-u. Za svoj rad Dalma je bio odlikovan s više prestižnih europskih odlikovanja. Pored novinarstva, Dalma je bio publicist i prevoditelj. Ukupno mu je tiskano 11 knjiga, ponajviše iz političkog života. Pored publicističkog rada Dalma se bavio prevođenjem djela GiovanninaGuareschija (Don Camillound Peppone) na njemački jezik. Lik je izradio akademski kipar Amancio Gonzales Andres iz Španjolske.;

- 24. Karlo Mirth(1917.- 2013.) –publicist,rođen u Otočcu. U Zagrebu je završio studij šumarstva. Još kao srednjoškolac objavljuje članke u 'Ličkoj slozi', 'Hrvatskom Dnevniku' i 'Hrvatskom Narodu'. 1945. emigrira u Italiju u iseljenički logor. Na Rimskom sveučilištu studira novinarstvo, u Španjolskoj španjolski jezik i kulturu, a odlaskom u SAD studira i magistrira bibliotekarstvo i informatiku. Pokreće glasoviti časopis 'Croatia Press', šireći istinu o Hrvatskoj.Bio je deset puta predsjednik Hrvatske akademije u Americi (TheCroatianAcademyof America), 1993. proglašen je njenim doživotnim počasnim predsjednikom. 1958. g. Mirth je pokrenuo kulturno-znanstveni časopis 'JournalofCroatianSudies', na kojega su bila pretplaćena ugledna američka i svjetska sveučilišta poput Harvarda, Yalea, Columbije, biblioteke Stenforda i Berkleya, zatim mnoga u Kanadi, zapadnoj Europi i Australiji, u Istočnoj Europi poput Poljske, Čehoslovačke i Mađarske. 'JournalofCroatianSudies' postao je kroz svojih 40 godina tiskanja najveći hrvatski časopis u Americi. Karlo Mirth, publicist, urednik, poliglot, izdavač i esejist, bio je vodeća intelektualna figura hrvatske dijaspore u Americi u drugoj polovici 20. st. u borbi za hrvatske nacionalne interese. Lik je izradio kipar Marčelo Starčić iz Kanfanara.;

- 25. Josip Barković (1918.- 2011.) –književnik,rođen u Otočcu. Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije završio je u Otočcu, učiteljsku školu u Gospiću i Karlovcu.Upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, ali ga je rat spriječio da završi studij. Od 1945. g. urednik je informativnih i kulturnih emisija RadioZagreba. Radio je u redakciji tjednika 'Naprijed', a zatim je bio urednik kulturne rubrike istog lista. Bio je urednik časopisa 'Izvor' i 'Krugovi' teglavni urednik kulturne rubrike Vjesnika. Od 1976. do 1978. bio je predsjednik Društva književnika Hrvatske. Barković je plodni, angažirani i samozatajni pisac, poznat širokom krugu ljubitelja književnosti po svojim romanima 'Sinovi slobode' i 'Dolina djetinjstva', ali i po sedam psiholoških romana s društvenom tematikom i sudbinom pojedinca, po šest zbirki pripovijedaka, među kojima je i 'Zeleni dječak', namijenjen najmlađim čitateljima, a posebno po svojoj antologijskoj priči 'Jabuka', bez koje je teško zamisliti solidnu antologiju suvremene hrvatske proze. Lik je izradio akademski kipar Vincent di Vicenzo iz Kanade.;

- 26. Zlatko Šimunović (1936 – 1995.) - slikar,rođen je u Otočcu. Završio je Likovnu akademiju u Zagrebu 1962. g. u klasi M. Tartaglie. Nakon toga postaje suradnik na Majstorskoj radionici K. Hegedušića. Bio je svjetski poznat sa svojima 'mobilima' i 'transformobilima', različitim prostornim formama koje su bile promjenjive. U Laroussovoj dvotomnoj 'Umjetnost i umjetnički oblik' 1970. uvršten kao jedan od dvadesetak umjetnika konstruktivističke struje iz bivše države, odnosno geometrizma. Njegova likovna rješenja zasnovana su na osnovnima geometrijskim oblicima koje preoblikuje i razlaže matematičkom preciznošću.Marton Davis je 1979. g. upotrijebio jednu njegovu konstrukciju kao ilustraciju za svoje djelo 'Govoreći matematički'. Bavio se dizajnom i TV scenografijom, ilustracijama i karikaturama, opremom interijera i inima primijenjenim zadatcima, ali glavninu opusa posvetio je opsesivnim vizijama onostranoga, preciznim konstrukcijama polimorfnih kadrova, ludičkim izumima. Lik je izradio akademski kipar Gabriele Gottoli iz Verone - Italija.;

27. Aurel Kostelić (1933. – 1996.) - redovni profesor na Strojarskom i brodograđevnom fakultetu, rođen u Otočcu. Diplomirao je na Strojarskobrodograđevnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao (1975. g.). U nastavu je uveo niz novih predmeta: 'Primjena elektroničkih računala', 'Oblikovanje proizvoda', 'Konstruiranje pomoću računala', 'Znanost o konstruiranju', 'Informatika i modeliranje' i 'Teorija proizvoda'. Bio je idejni začetnik osnivanja Praktikuma za konstruiranje pomoću računala na fakultetu. Gostovao je kao znanstvenik na stranim sveučilištima (Houston, Los Angeles, Rim, Milano, na postdiplomskom studiju europskog centra za mir Ujedinjenih naroda (ECMIR)), sudjelovao je u osnivanju studija elektrostrojarstva na Sveučilištu u Osijeku. U međunarodnima znanstvenim krugovima prof. Kostelić je prepoznatljiv kao začetnik Teorije proizvoda koju je razvijao kao član međunarodnog udruženja WDK (Workshop Design Konstruktion), te kao član međunarodnog uređivačkog odbora časopisa Journal of Engineering Design. Kostelić je bio i glazbeno nadaren, imao je lijepi i ugodni bariton, pjevao je neko vrijeme u akademskom zboru 'Ivan Goran Kovačić'. Lik je izradio akademski kipar Nikolay Borisovich Burtasenkov iz Rusije.;

- 28.Slavica Mikulandrar. Maras(1933. – 2010.) - hrvatska televizijska, kazališna i filmskaglumica, te pjesnikinja, rođena u Otočcu(Hrvatica, rođena u Otočcu – ponosno je isticala). Pohađala je studij glume na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu te diplomirala u klasi prof. Branka Gavelle i Georgija Para. Sa suprugom Markom Mikulandrom pokrenula i vodila kultno zagrebačko kazalište OffTheaterBagatella. Bilo je to prvo off-kazalište u Hrvatskoj, totalni kontrapunkt velikima, tradicionalnima kazališnim kućama s klasičnim repertoarom. Još jedna velika zasluga Slavice Maras bilo je pokretanje prve nezavisne kazališne akademije, Glumačke škole OffTheateraBagatella, iz koje su izašle mnoge buduće kazališne i filmske zvijezde.Slavica Mikulandra bila je svestrana ličnost. Objavila je zbirke pjesama 'Konstatacija jedne mačke', 'Tragovi krokodila4 zida života' i 'Mom stoljeću'.Izdavala je ploče i CD na kojima pjeva šansone i recitira. Lik je izradio akademski kipar Carlos Roberto Monge Gonzales iz Meksika.;

- 29.133. otočka brigada - službena zapovijed o ustroju 133. (otočke) brigade ZNG-a došla je 19. listopada 1991. Njeni prvi začetci sežu u polovicu srpnja 1991. Zahvaljujući zaplijenjenom naoružanju pri osvajanju otočke kasarne, zajedno s postrojbama MUP-a kreće u oslobađanje Brloga, Rapajin Klanca, Rapain Dola, Ponora, Gorića, Prokika i Hrvatskog Polja. Nakon ovih uspjeha u studenomu, zajedno s dijelovima 111. (riječke) brigade i Prve brigade zauzima Drenov Klanac i Staro Selo, a slijede Tukljace i Novo Selo. Zajedno sa 111. brigadom zauzima Čanak. Tijekom jeseni 133. brigada ZNG-a promijenila je svoje ime u 133. brigadu HV-a. Brigada je preustrojena 1994. u 133. domobransku pukovniju, da bi ta postrojba bila trajno rasformirana 1995. 133. otočkoj brigadi ZNG-a/HV-a, odnosno njenima pripadnicima, pretežito domaćim ljudima s područja Gacke, treba zahvaliti što je obranjen Otočac i okolna naselja s pretežitim hrvatskim življem, odnosno što je spriječen prodor tzv. JNA i četničkih snaga. Zahvaljujući ovoj brigadi broj prognanoga domicilnoga hrvatskog žiteljstva je sveden na najmanju moguću mjeru. Amblem 133. Brigade ZNG-a izradio kipar Janko Mošnja iz Pule.;

- 30. Egon Matijević (1922.) –kemičar,znanstvenik svjetskoga glasa, rođen u Otočcu (što u svojim biografijama redovito ističe). U Osijeku je pohađao srednju školu, studij završio u Zagrebu na Tehnološkom fakultetu, gdje je i doktorirao 1948. godine. Znanstvenički je počeo raditi na PMF-uu Zagrebu. 1956. je otišao na sveučilište Cambridge, a nakon toga u SAD u Potsdam, na sveučilište Clarkson, na kojem je ostao raditi sve do danas. Njegovi znanstveni radovi se većinom odnose na koloidne čestice, čestice koje se danas uvelike primjenjuju u farmaceutskoj industriji, industriji papira, kod deterdženata, umjetnih keramičkih tvari i druge primjene. Matijevićev znanstveni opus iznosi oko 500 radova. Nagrađivan je i dobitnik mnoštva priznanja, među kojima se ističu četiri počasna doktorata. Na Sveučilištu Clarkson 2002. utemeljena je nagrada za kemiju 'Egon Matijević'. Bila je zapažena njegova aktivnost u krugu američkih intelektualaca hrvatskog podrijetla za pomoć i priznavanje Hrvatske kao samostalne i nezavisne države. Lik je izradio akademski kipar Ivan Briski iz Zagreba.;

- 31. Dražen Bobinac (1953. – 2010.) – političar,rođen u Otočcu. Široj javnosti postaje poznat po svojoj političkoj karijeri, u osvit demokratskih promjena se angažira u HDZ-u, jedan je od osnivača prvog odbora HDZ-a za području Gacke, Like i Krbave u siječnju 1990. Na prvima demokratskim izborima izabran za zastupnika u Vijeće općina Sabora. Po sistemu reprezentacije bio je hrvatski zastupnik u Vijeću republika i pokrajina tadašnje SFRJ. U kasnijim izborima bio je saborski zastupnik u još tri mandata. Aktivno je uključen u obranu domovine u Gackoj, dobio je čin brigadira. 1993. izabran je za prvogaotočkoga gradonačelnika, tu dužnost obnašaoje u tri mandata. Lik su izradili kipar Šime Vidulin iz Pule i akademski kipar Ivan Briski iz Zagreba.;

- 32. Grad Otočac - Grad Otočac osnovan je Zakonom o lokalnoj upravi i samoupravi 1992. Konstituiranje Grada Otočca obavljeno je 10. travnja 1993. g. Otočac je tako dobio status grada po treći puta tijekom svoje povijesti. Na jednom kubusuGačanskog parka hrvatske memorije urezan je datum 5. ožujka 1460., kada je papa Pio II. Otočac proglasio 'civitasom', tj. gradom, sve kako bi u njemu moglo biti sjedište Otočke biskupije. Drugi put je Otočac proglašen gradom (vojnim komunitetom) tijekom 18. stoljeća u vrijeme Vojne krajine i Otočke pukovnije br. 2. I konačno treći put je Otočac proglašen gradom 1993. godine. Kako se naziv Otočca pojavljuje još na Bašćanskoj ploči (v to vrime biše Mikula v Otočci sa svetuju Luciju v jedino) na samom kraju 11. stoljeća, naziv se tijekom srednjeg vijeka ponavlja u nizu listina. Jednom se pojavljuje i kao ozemlje (terraOtozaz), da bi kasnije to poprimilo karakter grada (castrumOthochach), sve početkom 14. stoljeća. Naravno da je njegovo postojanje, kao naselja, neupitno sve do suvremenosti. Recentna arheološka istraživanja dokazuju da su na otočiću na kojem je bio sagrađen utvrđeni burg (grad) Otočac pronađeni arheološki ostatci koji svjedoče o pretpovijesnom sloju. Time se postojanje naselja pomiče u prošlost za više od tisuću godina i naselje pripada onima hrvatskima naseljima s višetisućljetnom poviješću neprekinuta kontinuiteta življenja. Grb Grada Otočca izradio je kipar Marčelo Starčić iz Kanfanara.

 

Vrila Gacke

Na Gacki i njenim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeća oko šezdeset mlinica, a danas ih tek nekoliko na vrilima u Sincu još obavlja svoju prastaru funkciju meljave koristeći pogonsku snagu ove rijeke. Trajući u ravnoteži i dosluhu između čovjeka i prirode, kao objektivizacija njihovog sklada i suradnje, čuvaju one ovdje sjećanje na jedan od starih, izumrlih obrta.

Mlinski kamenovi na sinačkim skelama kloparali su neprekidno, uz huk i šum vode, i danju i noću, preko cijele godine. Najviše od vršidbe do kraja jeseni, a za velikih povodnji ili niskih vodostaja rijeke Like, ovamo u meljavu putovalo se satima iz udaljenih krajeva Krbave i Like. Dovozilo se žito na volovskim kolima ili samaricama, a zimi saonicama kad konjska zaprega još bila je rijetkost. Sve vrvjelo je od pokreta, od života i ljudi; na skelu dolazilo je dnevno i red na meljavu čekalo je i po dvadesetak vozova. Skoro nestvarno u slici ovog, od mlinarenja nekad imućnog, danas izumirućeg sela. Mlinarenje svojim autohtonim, stoljetnim iskustvom održavalo se ne samo kao način gospodarenja; uz mlinove razmjenjivala su se znanja i iskustva, učvršćivale su se veze i prijateljstva, razvijala se komunikacija uz puno šala i smijeha.

Jer na meljavu trebalo je čekati, pa su dovozeći žito, seljaci sobom donosili hranu i sijeno za blago. Ako je trebalo čekati dulje, a na red se ponekad čekalo i po dva-tri dana, mlinar se brinuo za njihov boravak, skrbeći za njih hranu i smještaj. Trebao je namiriti sijenom njihovo blago i dovoljno kruha ispeći dnevno. Do svog ugleda trebao je držati, paziti na žito, da se uvijek melje fino. Bilo je i mlinara kojima je bilo važno samo da se mlin okreće kako bi meljava brzo bila gotova i kako bi u naplati usluge ubrali više ujma. Pa se i mlinarenje činilo izvorom lake zarade i sigurnog prihoda Ali mlinsko kamenje trebalo je održavati. Svakih nekoliko dana, ovisno o količini meljave, trebalo ga je izvaliti i klepanjem naoštriti, a samo vještiji mlinari znali su kamen isklesati, složiti ga u kružni kalup od dasaka i zaliti smolom, pa kad se ona stvrdne, zakovati ga limenim obručima.

Imala je mlinica i po nekoliko suvlasnika koji su po dogovorenom rasporedu imali pravo na zaradu od samo jednog mlinskog kamena. Oni su "držali rede", a pravo na red dobivalo se nasljeđivanjem i darivanjem ili se stjecalo kupnjom vlasničkog udjela. Čak su ga i djevojke dobivale kao miraz.

Danas, na početku novog stoljeća, na vrilima Gacke mlinice još odolijevaju kao ostaci narodnog graditeljstva, uz  klopot mlina.

Dođite, doživite i osluhnite stoljetni mir starih vodenica individualno ili organizirano u grupi. Za posjet, razgledavanje i pokazivanje mljevenja žitarica, stupanja sukna i valjanja biljaca preporučamo direktnu najavu:

mlinar: Jure Majer; tel: 099 831 4381

mlinar: Jure Kolaković; tel: 099-571-6940

 

Ruspante

Pizzeria Ruspante

Sinac 135

053-787-787

https://web.facebook.com/ruspantesinac/

KUD Dangubice Kuterevo

08.10.2011.godine. osnovano je sa željom da sačuva tradiciju i običaje, pjesme i plesove  svoga sela Kutereva i cijele Like. Ono što žele sačuvati od zaborava je sviranje tamburice-dangubice ili kako ju zovu još kuterevke  i izvorni govor svoga sela. Ime su dobili po Kuterevskoj tamburici zvanoj kuterevki ili dangubuci koja je izvorni instrument sela Kutereva i koja se još uvijek izrađuje u Kuterevu kod obitelji Šporčić, u kud-u djeluju oko 50 članova različitoga uzrasta. U KUD-u djeluje više sekcija kao što se Dangubaška skupina,dramska,folklorna..

Nastupali smo po raznim smotrama i priredbama: "Kuterevska veče" u Zagrebu , 14. I 15. Smotri Ličko-senjske županije u Otočcu, na svetkovini sv. Ilije u Sincu, 11.Međunarodnoj smotri izvornog folklora pod nazivom "Stara je skrinja otvorena" u Muću te na 47. Vinkovačkim jesenima, 5. Večeri pisme folklora i starih običaja u Zemuniku, na 9. Angelskim folklornim susretima u Viduševcu i monogim priredbama i manifestacijama..

Žiro račun: HR9524020061100621989

Voditelj društva je : Matej Šporčić; podpredsjednik: Mandica Marinić, tajnik: Lucija Šporčić i blagajnik  Mirjana Malčić.

Kontaktirati nas možete na broj mob: 099 590 7787

Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

facebook stranica: KUD "Dangubice" Kuterevo

Velebitsko utočište za mlade medvjede

Selo Kuterevo smješteno je uz sjeveroistočnu padinu Velebita, na samoj granici Parka prirode Velebit. Stanovnici Kutereva se uz šumarstvo još uvijek bave starim zanatom - drvodjelstvom. Kuterevo se nalazi blizu ceste Senj - Otočac - Plitvice, a cesta Otočac - Krasno - Sv. Juraj prolazi zapadnim rubom Kuterevske kotline.

Zbog zemljopisnog položaja uz područje gusto napučenih medvjeđih staništa Sjevernog Velebita, u Kuterevu je osnovano prvo Utočište za mlade medvjediće u Hrvatskoj, kao novi dom za mlade, napuštene medvjediće.

Projekt utočišta za mlade medvjede (popularno ime: Velebitski medo) inicirao je Hrvatski centar "Znanje za okoliš", a na terenu projekt provodi Velebitska udruga Kuterevo - VUK. Osnovni cilj projekta je izgradnja i uspostava prvog hrvatskog Utočišta za mlade medvjede, kako bi se učinkovito pomoglo u zaštiti životinjske vrste smeđeg medvjeda, a kroz edukaciju lokalnog stanovništva i posjetitelja Utočišta doprinijelo jačanju svijesti o posebno vrijednoj bio-raznolikosti i potrebi njenog očuvanja na ovom području Parka prirode Velebit.

U Kuterevskom Utočištu radi tim prijatelja prirode, koji je sačinjen od stručnjaka na polju biologije i ekologije, ali i laika dobrovoljaca, koji motive traže u velikoj ljubavi prema medvjedima. Svi se oni nesebično i s puno truda brinu o medvjeđim stanovnicima Kutereva, u želji da medvjedićima osiguraju ne samo sigurniju budućnost, nego i životne uvjete koji su najbliži prirodnim.

Velebitsko utočište za mlade medvjede u Kuterevu imati će namjenu i kao dio centra za posjetitelje te kao atraktivna točka za promociju Parka prirode Velebit.

Prvi stanovnici Utočišta: medvjeđi par Mrnjo Brundo i Janja Zora.

Svoj posjet Utočištu možete najaviti na:
fax: 053 799 600
tel. 053 799 222
mob. 091 583 54 12
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Koordinator aktivnosti: Ivan Crnković - Pavenka
Voditelj projekta: dr. Vladimir Lay
Stručni pratitelj: prof.dr. Đuro Huber

 

Slika: http://www.kuterevo-medvjedi.org/hr/index.php?option=com_content&view=article&id=76&Itemid=69&lang=hr

 

Turistička zajednica Grada Otočca

Kralja Zvonimira 17, 53220 Otočac
Fax: +385 (0)53 - 771 603
Tel: +385 (0)53 - 771 603

facebook  instagram01   twitter

Publish modules to the "offcanvas" position.

IZJAVA O ZAŠTITI PRIVATNOSTI I SIGURNOSTI OSOBNIH PODATAKA